Duhovna obnova

112 of 76 items

Čovjek je duhovno i tjelesno biće i gdje god on nastoji isključiti duhovnu sferu, on upada u nešto što ga silno zarobljava i vodi ga prema jednom zatvorenom putu. Svaki bijeg u materijalizam još je veća čežnja za onim duhovnim, a kada tu čežnju materijalno ne ispuni, čovjek se osjeća frustriranim, izgubljenim. Čovjek je danas, s obzirom na ritam života u opasnosti da presječe svoje korijenje, tu potrebu za duhovnim, za Bogom.

Čini se da se čovjek danas nema na što osloniti. U masi informacija i medija, on danas živi negdje u zraku, traži sve veće reklame, sve veće plakate koji ga na kraju ostavljaju praznim, neispunjenim. Zato je potrebno vratiti se onoj temeljnoj stvarnosti, a ta je da čovjek počiva na dlanu Božje ruke. U duhu materijalizma, koji možemo poistovjetiti sa zrncima pijeska, čovjek nema svoju stijenu na kojoj može nešto sigurno graditi i zato se svakodnevno lomi i u duhu i u tijelu. Tu, u tim lomovima, samo živa Božja riječ, samo Krist može postati i ostati osloncem. Važnost duhovne obnove je u tome što kroz tih par dana čovjek zastane u trci s vremenom, zaviri u vrijednost svoga identiteta i otkriva povjerenje u sutrašnjicu uz Krista. Stoga će potreba za duhovnim obnovama biti sve veća, biti će sve izraženija ta potreba ljudi da se nakratko povuku od svega...

Gdje god bili, što god radili - naše je srce uvijek puno želja, nakana, misli – ali, kuda vode, otkuda dolaze? Vode li nas Gospodinu ili nas od Njega udaljuju? O čemu razmišljamo; što osjećamo i želimo... Provjeravamo li svoje misli; htijenja i želje ili sve prihvaćamo? Poznajemo li pravo mjerilo za raspoznavanje svojih misli i želja.

"Obratite se i vjerujte Evanđelju" (usp. Mk 1,15).
Ovaj Isusov poziv predstavlja podsjećanje na stvarnost ljudskoga postojanja:
ograničena smo stvorenja, grešnici uvijek potrebni pokore i obraćenja.

Kako li je važno čuti i prihvatiti ovaj poziv u ovom našem vremenu! Kad proglašava svoju potpunu autonomiju od Boga, suvremeni čovjek postaje rob sebe samoga i često se nađe u neutješnom položaju. Poziv na obraćenje poticaj je na povratak u zagrljaj Boga, nježnoga i milosrdnoga Oca, poticaj na pouzdanje u Njega, na povjerenje Njemu poput djece koju je usvojio i koja su preporođena njegovom ljubavlju. Mudrom pedagogijom Crkva ponavlja da je obraćenje ponajprije milost, dar koji otvara srce beskrajnoj Božjoj dobroti. On sâm svojom milošću pretječe našu želju za obraćenjem i prati naše napore prema punom prianjanju uz njegovu spasonosnu volju. Obratiti se, dakle, znači dozvoliti da nas osvoji Isus te se s njime "vratimo" Ocu.

Utrka za uspjehom, pohlepa za prestižom i potraga za komotnošću, kad u potpunosti zahvate život sve do isključenja Boga iz čovjekova obzorja, vode li doista do sreće? Može li biti prave sreće bez Boga? Iskustvo pokazuje da čovjek ne može biti radostan time što je zadovoljio očekivanja i materijalne potrebe. Zapravo, jedina radost koja ispunja ljudsko srce ona je koja dolazi od Boga. Ni svakodnevne brige, ni životne teškoće ne mogu ugasiti radost koja se rađa iz prijateljstva s Bogom.

Ako želiš danas živjeti, ako želiš danas biti sretan, trebaš učiti vjerovati Isusu, Onomu koji je moć i vlast, Svemogući, koji je ljubav, život, sreća, pobjednik, Prvak! Sve u svemu! Uvijek – s nama Bog! Zato nije najvažnije riješiti neku muku ili brigu, nego – susresti uvijek prisutnog Isusa. Onda možeš sve podnijeti... Pronaći Ga, spojiti se s Njim – znači živjeti!

Isus poziva: „Obratite se!“, – gledajte na cjelinu svoga života, preko granica zemaljske karijere i sebičnih nacrta!

Ustvari, duhovna obnova nas svom silinom vraća temeljnom pitanju – zašto smo na svijetu, kamo idemo i kakvu svrhu ima naš život. Ovdje se čovjek okreće Božjem licu i stoji u zaštiti Božjoj... u molitvi trenira duh, te oboružan Duhom polazi u svijet! Duhovna obnova je susret, promjena, grmljavina… koja u čovjeku stvara njegov novi profil vjernika! Ustvari, tu čovjek doživljava istinitost "novog" rođenja, nove evangelizacijw - jer postaje poslanik Evanđela...