Tijelo koje gori vatrom Duha Svetoga  

Krist Isus prisutan je u Crkvi na više načina… ali je ponajvećma prisutan pod euharistijskim prilikama (KKC 1373), i to na jedinstven način, na koji uzdiže Euharistiju iznad svih sakramenata i čini je vrhuncem duhovnog života i ciljem kojemu teže svi sakramenti. U ovom presvetom Sakramentu sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i božanstvom, i prema tome, čitav Krist, Bog i čovjek (usp. KKC 1374).

 

U Euharistiji, Isus Krist trajno nam daje svoje žrtvovano Tijelo za hranu i svoju prolivenu Krv za piće. I trajno ostaje s nama. Blaguje Ga tko Ga ljubi. Pije Ga tko čuva svetu ljubav.

U Euharistiji, zadnju riječ ima – ljubav. Jer je Euharistija, najizvrsniji dar, dar bez cijene… spasenjska, ‘emausovska’ prisutnost Kristova u zajednici vjernika i duhovna okrepa koju pruža – kao najdragocjeniji dar što ga Crkva može imati na svome putu kroz povijest… (usp. Ivan Pavao II., Ecclesia de Eucharistia, 9.)

 

Svakog dana On dolazi od Oca i silazi na oltar, po rukama svećenika. Svećenik, službenik otajstva Presvete Euharistije – o, kolike li tajne! – od materije koju je stvorio Stvoritelj stvara Stvoritelja, snagom Kristovih Riječi i djelovanja Duha Svetoga, Bogu daje euharistijsku egzistenciju, novi način da egzistira ne samo kao ‘Bog među nama’ nego da postane i ‘Bog u nama’.

 

Kod Svete Pričesti, u tebi se događa tajna Utjelovljenja, svećenik nosi vatru Duha Svetoga, ti primaš i postaješ oganj Duha Svetoga! Vidim cijelu Crkvu u plamenu, kao u vatri!, govorila je sv. Katarina Sijenska. Plamenovi zahvaćaju i svećenika i kalež i hostiju i sve vjernike – svi smo u vatri kada slavimo Euharistiju – i nismo spaljeni! Jer čim ti Bog stigne u Svetoj Hostiji, Duh Sveti se razlijeva…- to je Euharistija! Euharistijska Crkva je Tijelo koje gori vatrom Duha Svetoga!  

 

Susretni živoga Boga u Euharistiji! Tu je On u slavi. On je živi Krist! On je živa Voda. On je vječni Oganj zapaljen u tvojim grudima, nemoj ga ugasiti. Nosi taj Oganj van: po svojem srcu, po svojim rukama i ustima, da On gori i živi u svim srcima… Postani snažan, silan kršćanin. Gorjet ćeš novim ognjem. Uživat ćeš mir i voljeti istinu kao nikada dosad. Počet ćeš ljubiti novim načinom. Moći ćeš se odvratiti od svih grijeha i obučen u Silu odozgo davati svjedočanstvo o Kristu. I činit ćeš Božja djela… Ne boj se, ti si sin u Sinu: kad blaguješ Njegovo Tijelo i piješ Njegovu Krv, ti si On, jer On je za nas postao Sinom, a mi smo po Njemu Božjom djecom postali (Augustin).

Predaj taj Oganj dalje – snagom Riječi Božje i Duha Svetoga možeš promijeniti samoga sebe, svaku osobu, čitav svijet…

 

„Čašćenje Euharistije izvan Mise neprocjenjiv je dar u životu Crkve. To je čašćenje usko združeno sa slavljenjem euharistijske Žrtve. Kristova prisutnost pod svetim prilikama koje se čuvaju nakon Mise – prisutnost koja traje sve dok postoje prilike kruha i vina – proizlazi iz slavljenja Žrtve te teži pričesti, sakramentalnoj i duhovnoj. Na pastirima je da ohrabre, i po osobnom svjedočanstvu, euharistijsko štovanje, osobito izlaganjem Presvetog Sakramenta, kao i molitve klanjanja pred Kristom prisutnim pod euharistijskim prilikama.

Ugodno se je zadržati s Njime te, poput ljubljenog učenika Ivana naslonivši glavu na njegove grudi ( Iv 13, 25), biti dodirnut neizmjernom ljubavlju njegova srca. Ako se kršćanstvo u naše vrijeme mora razlikovati nadasve po „umijeću molitve“ kako ne osjetiti obnovljenu potrebu provesti duže vrijeme u duhovnom razgovoru, u tihu klanjanju, u stavu ljubavi pred Kristom prisutnim u Presvetom Sakramentu? Koliko sam puta, draga moja braćo i sestre, ovo iskusio i dobio snagu, utjehu i pomoć.

Ovu nam praksu, koju Učiteljstvo uvijek iznova hvali i preporučuje, svjedoče brojni sveci svojim primjerom. Na osobit se je način u tome istaknuo sv. Alfonzo Marija Liguori koji je zapisao: „Među svim pobožnostima, klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu prva je poslije sakramenata, Bogu je najdraža, a nama najkorisnija.“

 

 U našoj župi sv. Ivana Pavla II. U Petrinji: danonoćnim Klanjanjem Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu ususret blagdanu Tijela i Krvi Kristove

 

Pojmom klanjanje, misli se na susret s Isusom Kristom u Euharistiji. U tom susretu najprije se Isusa traži jer ga se hoće susresti. Onda mu se dolazi blizu, njemu se predaje. Zatim se izlaže njegovoj karizmi: njemu se divi, klanja, pred njim se kleči.

U klanjanju vjera podrazumijeva dijaloški odnos, razgovor između Boga i čovjeka. Klanjanje nije samo u tome da čovjek zauzme stav i nešto čini za Boga. U klanjanju Bog gleda čovjeka. Taj Isusov pogled daje da se klanjatelj, koji kleči pred Sinom Božjim, osjeća malen.

Ali Kristov pogled ga diže. On pomaže klanjatelju da se vidi onako kako ga Bog gleda. A to je da je on jedinstveno stvorenje, da je najdraži sin ili kći i da je njegova potpuna slika.

U klanjanju, klanjatelj postaje svjestan svoga kraljevskog dostojanstva, koje je na krštenju primio, i po kojemu ima udio u Kristovom dostojanstvu. Tako adoracija čini čovjeka da je kralj, kao što su bili oni kraljevi na poklonu malom Isusu u Betlehemu.

U klanjanju spoznajemo svoj poziv i poslanje da poput Isusa u svome okruženju ljubimo ljude i nesebično im služimo. Po Isusovu nalogu mi smo graditelji civilizacije ljubavi i pravednosti. U klanjanju nas Krist poziva da budemo svjedoci njegove poruke koja oslobađa i uvijek čovjeka poziva da čini dobro. A to je da bude apostol nove evangelizacije, straža novoga jutra.

Stoga s klanjanja trebamo otići promijenjeni, novi ljudi, ojačani u svome identitetu i samosvijesti, ohrabreni i potaknuti na rad za Isusovu stvar, za projekt života prema njegovoj zamisli u Kraljevstvu Božjemu.

Iako nam je život često izobličen zbog grijeha, padova, rastresenosti… u srcu svakog čovjeka stanuje čežnja da Boga upozna, više mu povjeruje, da ga vidi…! Na osobit način za tim su čeznuli sveci kroz cijelu povijest Crkve, ali i današnjice…

 

„Čašćenje Euharistije izvan Mise neprocjenjiv je dar u životu Crkve. To je čašćenje usko združeno sa slavljenjem euharistijske Žrtve. Kristova prisutnost pod svetim prilikama koje se čuvaju nakon Mise – prisutnost koja traje sve dok postoje prilike kruha i vina – proizlazi iz slavljenja Žrtve te teži pričesti, sakramentalnoj i duhovnoj. Na pastirima je da ohrabre, i po osobnom svjedočanstvu, euharistijsko štovanje, osobito izlaganjem Presvetog Sakramenta, kao i molitve klanjanja pred Kristom prisutnim pod euharistijskim prilikama.

Ugodno se je zadržati s Njime te, poput ljubljenog učenika Ivana naslonivši glavu na njegove grudi ( Iv 13, 25), biti dodirnut neizmjernom ljubavlju njegova srca. Ako se kršćanstvo u naše vrijeme mora razlikovati nadasve po „umijeću molitve“ kako ne osjetiti obnovljenu potrebu provesti duže vrijeme u duhovnom razgovoru, u tihu klanjanju, u stavu ljubavi pred Kristom prisutnim u Presvetom Sakramentu? Koliko sam puta, draga moja braćo i sestre, ovo iskusio i dobio snagu, utjehu i pomoć.

Ovu nam praksu, koju Učiteljstvo uvijek iznova hvali i preporučuje, svjedoče brojni sveci svojim primjerom. Na osobit se je način u tome istaknuo sv. Alfonzo Marija Liguori koji je zapisao: „Među svim pobožnostima, klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu prva je poslije sakramenata, Bogu je najdraža, a nama najkorisnija.“

Papa Ivan Pavao II. u okružnici „CRKVA O EUHARISTIJI“, 25.

 

 

Tijek klanjanja

 

  • ujutro u 7 h sv. misa

  • poslije sv. mise slijedi danonoćno klanjanje pred izloženim Presvetim… Program završava na samu svetkovinu  PROCESIJOM

Dođimo, prignimo koljena pred ljudskim Srcem Boga-Čovjeka, zahvaćeno“živom vatrom“ trojstvene ljubavi koja se nikada ne gasi. Predajmo se Bogu koji se hoće ostvariti u našoj konkretnoj svakodnevici.

Dođimo na klanjanje, jer ono je susret s Kristom koji se predao za nas: da i mi u predanju naše ljubavi iskusimo njegovu ljubav u sebi i predamo je dalje: ljudima koji na nas čekaju… Molimo za obitelj, za mlade, za hrvatski narod.

 

Ovo vrijeme iskazivanje slave Tebi, našem bratu i Bogu je i svima nama blagoslov, jer smo iskusili da nas ništa, i nitko ne može u potpunosti sipuniti mirom i radošću, slobodom i zahvalnošću kakvu nam donosi Tvoja presveta blizina… Molimo Te, Isuse, ispuni naša srca i duše onim raspoloženjem kojim si ispunio svoju Majku, Blaženu Djevicu Mariju, dok Te je nosila u srcu prije rođenja, i kojim te je primala u svetoj Euharistiji kao vjernica… kao članica Crkve, kao Majka Crkve i Majka Euharistije…

Željni slavljenja Boga u potpunom predanju kroz čin klanjanja, mladi, obitelji i ostali vjernici župe imat će prilike razmisliti o odgovoru na to kako živjeti kao Isusovi učenici, po Njegovoj Riječi i po Njegovom zakonu ljubavi.

Pozvani smo da se klanjamo Isusu poklonom kakav Mu dugujemo od njegova prvog časa začeća u krilu Djevice, pa sve do pogrda, poniženja i križa, gdje je Otkupiteljevo Srce doseglo vrhunac Božje ljubavi.

Klanjanje nas želi preobraziti. Ono liječi, uzdiže, jača, čini od nas nove ljude i kvalitetnije kršćane… Mi bismo u svijetu trebali biti pokaznica, jer u nama prebiva Isus Krist. Mi moramo ovu pokaznicu iznijeti u svijet, moramo pokazati to što je u nama: Isusova ljubav koja se predaje i ozdravlja…

 

Dođimo, prignimo koljena pred ljudskim Srcem Boga-Čovjeka, zahvaćeno“živom vatrom“ trojstvene ljubavi koja se nikada ne gasi. Predajmo se Bogu koji se hoće ostvariti u našoj konkretnoj svakodnevici. Dođimo na klanjanje, jer ono je susret s Kristom koji se predao za nas: da i mi u predanju naše ljubavi iskusimo njegovu ljubav u sebi i predamo je dalje: ljudima koji na nas čekaju… Molimo za obitelj, za mlade, za hrvatski narod.

 

fra Ante