»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.« (Iv 10,11-18)

Ivan Evanđelista uspijeva pred našim pogledom uprisutniti i oživjeti sliku dobroga pastira koja dotiče dušu i srce čitatelja. Stvarnost gotovo idilična: zeleni pašnjaci i proplanci, razdragano i razigrano stado, tihi i dostojanstveni pastir čiji autoritet daje sigurnost povjerenom mu stadu. Njegove riječi nalaze plodno tlo u bićima onih koji ga slijede, odjekuju svemirom i svevremenošću.

Isus nije samo učitelj novog morala, primjer svetosti, tumač Starog Zavjeta, on je tu da svojima donese život vječni kupljen vlastitom krvlju, vlastitim životom. On je Pastir Dobri, on je taj koji stado ne prepušta vukovima kao što to rade najamnici ovoga svijeta, koji čuvaju sebe, svoj život i položaj. Stado im je sredstvo postizanja osobnih ciljeva i nauma. Kad je opasnost na pomolu, oni bježe, stado prepuštaju vukovima, neprijateljima čovjeka: nezaposlenosti, nezaštićenosti zakonom, porocima koji vrebaju sa svih strana, koji dolaze u ovčjem runu, a zvjerski uništavaju mir duše, unose prazninu u srca, nesigurnost u život. Isus je drugačiji pastir. Bori se da se njegovo stado ne zarazi grijehom koji ga od Boga odvaja. Bori se protiv smrti duše i vječne osude.

Na sebe uzima grijehe cijelog čovječanstva , pada pod njihovom težinom i na kraju umire na križu. Svojom voljom polaže život za njih, ali time ne završava u ništavilu. Od mrtvih ustaje i dalje živi s Ocem, ali ostaje i suputnik čovječanstvu. Svojom poslušnošću Ocu, mukom i smrću, zaslužuje čovjeku rijeke milosti, ostavlja mu sakramente koji ga uvijek iznova preporađaju na milosni život. Trajno ostaje prisutan među svojima u svetoj Euharistiji i u svojim riječima. Tu njegovi sljedbenici nalaze sigurnost i crpe snagu za hod prema cilju. Njihov pastir je trajno s njima, vodi ih, hrani ih i napaja, ozdravlja i uči ih kako se ljubi. Sam izjavljuje:”Ja sam pastir dobri i poznajem svoje ovce i mene poznaju moje” ( Iv 10,14)

Upravo iz tog odnosa poznavanja, brige i ljubavi rađaju se kvalitetni odnosi. Najamnik radi jer mu je to posao, a zbog posla se ne isplati život položiti. Isus više voli svoje stado nego svoj život.
Uzajamna ljubav i povjerenje rađa dobrim plodovima. Sljedbenici će, slušajući riječi svoga pastira, nastojati mu bti što sličniji u riječima i djelovanju. Isusova misija će postati i njihova misija: vratiti Ocu sve one koji su se udaljili, koji ga ne poznaju i nisu iskusili njegove ljubavi. Isus je jasno kazao: “Imam i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka. / I njih trebam dovesti. / I glas će moj čuti / i bit će jedno staado, / jedan pastir.” Iv 10, 16)

Otac je Sina poslao da spasi svijet, a Sin u istu misiju šalje svoje sljedbenike :“Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas.” (Iv 20, 21)

Propovijedanje Riječi i svjedočenje životom dotaknut će živote onih koji su daleko od Krista, uz Kristov autoritet i našu pomoć . Krist svoje sljedbenike pažljivo i sigurno vodi kroz pustinju ovog života, strpljiv s njihovim slabostima i ograničenostima, ne odbacuje ih zbog njihove bolesti, ni njihovih stranputica.

Što nama drugo preostaje nego ljubiti, strpljivo prihvaćati i uvažavati one koji se od nas razlikuju, one drugačije po boji kože, narodnosti, imovnoj moći i pogledima na svijet. Svi smo mi Kristovi, svih nas on sakuplja u svoje stado.

Kristova ljubav prema nama nadilazi znanje i razumijevanje, njegova blagost i blizina nama su neshvatljivi, njegovo milosrđe i praštanje nadilaze zamislivo.

To je Dobri Pastir, Sin svoga Nebeskog Oca! Slijedimo ga u svemu što mu je sveto, s čim se predstavio čovjeku i čovječanstvu.

s. Katarina M.