“Treba braniti život od kulture smrti, noseći Kristovu ljubav tamo gdje su razvidne nove vrste siromaštva…”  U Amoris laetitia (br. 170) obraća se trudnici pa kaže: „Budi sretna i ne dopusti da ti išta oduzme duboku radost majčinstva”. (papa Franjo)

U povodu Dana života koji se ove godine obilježava u nedjelju 4. veljače potrebno je da sebi dozovemo u pamet kako smo kao kršćani doista i zaduženi biti na strani života, biti prijatelji života.

Potrebno je da svaki život na zemlji, a osobito život čovjeka čuvamo, pomažemo, da svaki na svom mjestu, u svome zvanju uvijek se opredjeljujemo za život…

Nažalost, primjetljivo je i jako ugrožavanja života, prije svega onoga tek začetoga, ali i života ljudi s fizičkim poteškoćama – života koji su gurnuti u stranu ili uništeni… Službene statistike govore o velikom broju legalno izvršenih pobačaja! Duševna i materijalna bijeda mnogih ostarjelih i napuštenih  svakodnevna je pojava!                                                                

Činimo li dovoljno da te užasne, duboke socijalne rane zacijele? Velika je istina, koju moramo i sami provoditi u djelo: Čovjek treba ljudske ruke da pomoću njih dođe na ovaj svijet i da ode s ovoga svijeta. Te ljudske ruke ne smiju nikada biti u službi sprečavanja ili oduzimanja ljudskog života.”                       

Isus uvijek poziva ljude k sebi, kao što je pozvao i svoje prve učenike… Njegov je poziv uvijek zahtjevan, to je izbor između dobra i zla, između života i smrti… Koji glas mi slijedimo? Kako između mnogih glasova prepoznati Njegov, istinski i oslobađajući, kako povjerovati, kako otkriti da možeš biti čovjek vjere, da si pozvan biti vjernik ?

Povjerovati Isusu znači izabrati vjerovati u ono što On kaže, bez obzira kako se to čudno može činiti; povjerovati Isusu znači i izabrati odbacivanje tvrdnji zloga, bez obzira kako smislene i privlačne te tvrdnje mogu izgledati…

Naime, u našem hladnom, indiferentnom, vjernički neangažiranom vremenu vidimo da je  čovjeku potreban jedan novi zanos vjere, da mu je potrebno osobno uvjerenje o Bogu, o Isusu Kristu, o samome sebi, o svojim počecima…!

Potrebno je „prijeći put“ da bismo upoznali sebe, svoju vjeru, da bismo upoznali tko smo u Isusu Kristu, da bismo otkrili božansko blago koje nosimo u sebi, u dušama…! Znam samo da je taj žuđeni, novi život duboko upisan u Poruku evanđelja i da se želi pretočiti u izvanredno iskustvo svakog čovjeka!

Jesmo li dovoljno zreli vjernici? Jesmo li sposobni suprotstaviti se  ideologijama koje su protivne Crkvi, koje su ateističke, ili antiteističke? Razvijamo se gospodarski, tehnički, znanstveno, ali se osjeća zbunjenost u nadi… Zbog toga pojedinci i društvo boluju od konzumizma i stagnacije u vjeri te mnogi traže ezoterijske oblike duhovnosti…

Pred nama je Korizma, vrijeme obraćenja: “vrijeme duhovne obnove tijekom kojeg se ulazi u same sebe i sluša Božji glas, kako bi se pobijedile napasti Zloga. Ona je vrijeme duhovnog “agonizma” koji proživljavamo zajedno s Isusom, ali ne oholo i preuzetno, već koristeći oružja vjere, to jest molitvu, slušanje Božje riječi i pokoru. Jer, Krist je došao na svijet da nas oslobodi od grijeha i lažne draži planiranja života bez Boga. On to nije učinio snažnim proglasima, već osobnom borbom protiv napasnika, sve do križa. Taj primjer vrijedi za sve: svijet se poboljšava polazeći od nas samih, mijenjajući, Božjom milošću, ono što ne valja u našemu životu.”

Konkretno, uz Dan života molim za današnje društvo koje se zatvorilo božanskom daru rađanja djece…  Treba mu vratiti raspoloživost, velikodušnost i radost prema djeci! Tu se čovjek odmjerava sa rizicima i teškoćama, ali i jedinstvenom mogućnošću Života! Ako se Bog u Isusu Kristu objavio Životom, onda je u svakom novom životu trag božanskog stvaranja…! Jeli tako kod nas, u Hrvatskoj?

Kako protumačiti opadanje nataliteta, kako protumačiti protunatalistički stav tolikih žena i muškaraca, zajednice, politike, naroda…? Kako, ako ne, nedostatkom vjere u čovjeka koja proizlazi nedostatkom vjere u Boga? Ponavljam riječi već izrečene: u našem vremenu potrebno nam je nanovo otkriti radikalno shvaćenu, radikalno življenu i ostvarenu vjeru! Potreban nam je novi zanos vjere u Isusa Krista, u utjelovljenje Sina Božjega i Njegovo poslanje!

Nadolazeće vrijeme Korizme je idealno da započnemo moliti, intenzivno i ustrajno za pomoć i potporu, polet za budućnost našeg naroda, i svijeta… budućnost koja će biti puna plodova života i mudrosti! Iščekujmo Uskrs moleći, ruku uzdignutih prema nebu!

“Ako je istina, a jest i mora biti, da su kršćani prijatelji života, onda se to poglavito odnosi na kršćanske roditelje – majke i očeve, na kršćanske brakove i obitelji”, ali i župne zajednice, građanske inicijative, te državne institucije pozvane da pokažu na djelu koliko vole život.” 

Ivan