U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.

No, anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.

Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”

Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!”

Nato Marija reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. (Lk 1,26-38)

Iz svoje vječnosti Bog odlučuje ući u vrijeme, Bog će postati čovjek. Svrnuo je pogled na jednu djevojku u malom židovskom mjestu Nazaretu. Ulazi u povijest te žene potpuno je izokrećući. Obična žena nalazi se pred velikim izborom: Biti Božja suradnica u djelu otkupljenja. Razgovor između Marije i Gabrijela nije tekao bez poteškoća. Marija postavlja pitanja, nije joj sve jasno. „Ne boj se Marijo, našla si milost u Boga.“ Vidimo iz tih anđelovih riječi da je s Marijom nešto posebno. Ona nije posve kao druge žene. Nju anđeo oslovljava s milosti puna i kaže da je našla milost u Boga. Milost je ono stanje koje je čovjek imao prije pada praroditelja. To je stanje bez istočnoga grijeha. Upravo ono što mi danas slavimo kao Marijinu odliku. Teologija nam o tome kaže da je Bog unaprijed svojom intervencijom na Mariju primijenio plodove Kristove žrtve.

Marija je prva među spašenima, unaprijed spašena, očuvana od istočnoga grijeha da bi njezina utroba mogla biti dostojno prebivalište Sinu Božjemu. Može nam se činiti da je onda i logično da je Marija prihvatila biti Božja suradnica. Međutim, nije morala.

Mogla je reći: ne hvala. Time što je očuvana od istočnoga grijeha nije joj uskraćena sloboda. Kao što je Eva u stanju milosti pogriješila, tako sada Marija u tom istom stanju odlučuje surađivati s Bogom. Crkva je to vrlo brzo uočila i Mariju prozvala novom Evom. Majkom novoga čovječanstva, majkom Kristovih vjernika, Majkom Crkve.

U vremenu došašća, vremenu iščekivanja mi upućujemo svoj pogled na Mariju kao ženu koja je u iščekivanju. Žena koja će uskoro roditi. Zasigurno je osjećala i strah i tjeskobu i uznemirenost, ali i radost. Cijelo brdo osjećaja koji se isprepliću. Osjećaje koje može razumjeti samo majka. Mi možemo nagađati i nabrajati, ali samo ona koja je to prošla zna kako to izgleda.

Gledamo sada ovu ženu koja je pristala biti Božja suradnica, koja nije znala dokle će ju sve to dovesti.

Potpuno se prepustila Božjemu vodstvu. „Neka mi bude po riječi tvojoj.“ Ta njezina spremnost ima tolike implikacije na čitavu povijest da ćemo toga biti tek u vječnosti svjesni. Tek nakon Kristove žrtve mi možemo u potpunosti razumjeti prve stranice Svetoga pisma. Sveti Pavao nakon svega može reći da je sve po Kristu stvoreno. Da nas je u njemu Bog zamilovao, da smo po njemu posinjena djeca Božja. Sve je to bilo uključeno već u onom Božjem obraćanju zmiji na početku. Bit ćete kao bogovi bila je zmijina varka, zamamljivo obećanje, tko bi ostao nepokolebljiv. Ali nije predvidjela koliko se Bog može poniziti, lišiti se svoga božanstva i biti čovjek.

Bog je postao čovjekom i na taj način čovjeka uveo u božanski život. Koja je tu Marijina uloga? Jako velika. Mariji je Krist na križu povjerio da bude majka čitavome čovječanstvu. Što drugo može majka nego brinuti se za svoju djecu, zauzimati se za njih. To Marija čini. Kod svoga Sina moli za nas.

Stoga molimo: Bezgrešna Djevice, moli za nas grešnike, moli da se barem ponekad znamo čuvati grijeha i bliže grešne prigode. Marijo, pomogne nam da imamo vjere u Boga, da vjerujemo njegovoj riječi, da uvijek odbacujemo zlo i biramo dobro.

D. K.