Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.

Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.

I propovijedao je: “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.

Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.” (Mk 1,1- 8) 

Neka je i naša nada Isus! U srcu svome nosimo težnju za njim i zovimo ga i mi: „Dođi, o Gospodine Isuse, dođi!“ On je bogat i prebogat i može nam sve dati, pa kad bi bilo potrebno i korisno za naše spasenje i zemaljsko bla­go. Može nam dati milost, oproštenje grijeha, sama sebe u svetoj Pričesti i konačno vječno nebo. Tih svih stvari ne može nam nitko drugi dati. A od Isusa svemu se ovom možemo i smijemo nadati.

Suvremeni duhovni pisci rado govore o duhovnosti došašća. Sva nedjeljna i svagdanja čitanja u misi za vrijeme došašća odgajaju u nama taj adventski mentalitet, to trajno nastrojenje željnoga iščekivanja koje treba da snažno opečati sav kršćanski život zalaganjem da i ovdje, na zemlji nastane kraljevstvo Božje. Od najdavnijih vremena Crkva ne prestaje poticati svoje vjernike na tu adventsku založenost. Evo jednog vrlo poznato teksta sv. Augustina: 

Gospodin će doći poslije, kad proplaču sva plemena na zemlji. No dolazi prije u svojim propovjednicima i ispunja sav svijet. Ne opirimo se prvom dolasku da se ne prestrašimo drugoga. Što je dakle kršćaninu činiti? Služiti se svijetom, a ne – služiti svijetu (…) tko je bezbrižan sigurno čeka kad li će doći njegov gospodar. Jer kakva je to ljubav prema Kristu: bojati se da dođe? Braćo nije li nas stid? Ljubimo, a bojimo se da ne bi došao. Zar doista ljubimo? Ili možda više ljubimo svoje grijehe. Doći će on, hoćemo li ili ne. To što još nije došao ne znači da ni neće. Doći će kad ni ne znaš. Nađe li te pripravna, ništa ne smeta što ne znaš.“

Kršćanin – živo evanđelje

Zaustavimo se na prvom retku Markova evanđelja. Prva je riječ arhe-početak. Tu se Marko kao i Ivan (1,1) nadovezuje na prvu riječ Sv. pisma: „U početku …“ Isus Krist označuje novi, konačni zahvat Božji u povijest. Dolazak je otpočeo, još nije okončan. Smijemo li odmah nadovezati moralnu pouku: „S Bogom – dok traje povijest – uvijek se iznova može početi!“ I to je bitna poruka adventa 

Tumači se zaustavljaju na onom: „Početak Evanđelja Isusa Krista.“ Rečenica je tako složena da se može dvostruko razumjeti. Ili je riječ o Evanđelju koje nam je donio Isus Krist (tzv. genitiv objektivni). Ili – to Evanđelje jest sam Isus Krist (tzv. genitiv subjektivni). On sam je bitni sadržaj Božje blagovijesti.

No njegov dolazak po Božjem planu pripravlja Preteča, Ivan Krstitelj. Mogli bismo se zaustaviti na liku Krstiteljevu, na njegovoj poruci itd. Istaknimo  nutarnju poruku te činjenice: Isus mnogima oko tebe želi doći po tebi. Isus današnjem svijetu – onima – želi doći po svojoj Crkvi. Jesmo li mi autentičan Glas: umijemo li govoriti da nas svi razumiju; umijemo li živjeti da naš život potkrepljuje naše riječi. Da li oni mogu zapaziti da je Isus doista nama onaj Jači te živimo kao njegovi odani podanici, kao njegovi poklonici.

Mnoge, osobito mlade, zanima riječ o krštenju Duhom Svetim. Što im o tom umijemo reći? Da li sebi možemo valjano odgovoriti na pitanje: da li sam kršten samo vodom ili vodom i Duhom Svetim? Drugdje je riječ i ognju. Dali sam duhovan, ognjen – vatren kršćanin? 

I na kraju, ne pročitasmo ovo evanđelje samo kao puki „odlomak-perikopu“ Svetoga pisma. Ono je sastavina ovoga našega euharistijskoga slavlja. Hic et nunc – ovdje i sada. Misa je nedjeljiva cjelina. Onaj isti Isus koji postaje ovdje, za nas nazočan u otajstvu svetoga kruha i vina, taj isti Isus nama danas – ovdje skupljenima – progovara svoju riječ, nadasve ovo svoje evanđelje po Marku.  U svakoj euharistiji kličemo: „Blagoslovljen Onaj koji dolazi“!Mi znamo da je to sam Krist, onaj isti koji će doći i koji stalno dolazi. On nas danas želi učiniti vatrenim kršćanima, svjedocima da je on već došao i da dolazi i da će doći. „Tvoj slavni dolazak – danas – iščekujemo“.

On želi danas nas utješiti i ohrabriti. I po nama danas želi druge podržati i poduprijeti te se svi ugradimo u trajno rastući Dolazak.

 fra Bonaventura Duda