Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji:

Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija. «A neki izaslanici bijahu farizeji.

Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?«

Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući. «To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. (Iv 1,6-8.19-28)

Svaki kršćanin treba biti Kristov svjedok, poput Ivana Krstitelja – pravi Kristov svjedok. On upućuje samo na Krista i jedino njega naviješta svojom riječju i svo­jim životom. Takav mora biti svaki pravi Kristov svjedok. Gospodin i danas dolazi k nama. I mi možemo uočiti znakove njegove nazočnosti među nama. No, da bismo otkrili te znakove, moramo biti budni i iskrena srca tražiti Gospodina.

U prvom navještaju blagovijesti spasenja Anđeo pozdravi Mariju: „Haire“ što doslovno znači: „Raduj se, Marijo!“ Radost je temeljna značajka cijelog adventa – došašća, a osobito ove treće adventske nedjelje koja se od davnina zove „nedjelja Gaudete – Radujte se“. Počimala je naime riječima sv. Pavla uzetima iz Poslanice Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu … ponavljam: radujte se!“ (Fil 4,4). To je ključna riječ i današnje poslanice, a radošću vrije i 1. čitanje sa susljednim Magnifikatom, Djevičinom „odom radosti“. Pronađimo u poruci današnje nedjelje, razasutoj svima trima čitanjima temelje trajne kršćanske radosti, zlu vremenu usprkos.

Tko si ti?

Ivan Krstitelj je središnja figura adventa, on i – slijedeće nedjelje – sveta Djevica. On u svoj svojoj oporosti, prorok oštre pokore i obraćenja, i ona – smjerna i vjerna Djevica, suradnica Božja. Propovjednici se vole zadržati na ovom temeljnom pitanju evanđelja: „Tko si ti?“ Tu se postavlja pitanje našega kršćanskoga identiteta. Ivan jednostavno odgovara: „Ja sam glas.“ 

Da li je moj život takvo ivanovsko svjedočanstvo za Isusa. Da li tako živim i govorim – više živim nego govorim – da mogu i drugima poslužiti da po meni izbližega upoznaju Krista, da dođu do Krista da ga zavole. Kakvu li je svijest o svom identitetu imao Krstitelj! Zagrmio je svojim glasom, i sada na Jordanu i poslije pred Herodom. Nije se bojao ni mržnje ni smrti. I tako ostaje primjerom strastvenog i poštenog svjedočenja. Bijaše doista, kako će mu iskazati pohvalu sam Krist, goruća luć (Iv 5,35)

Njegovo svjedočanstvo još i danas u Crkvi „viče“ (Iv 1,15) tko je IsusZa Krstitelja, Isus je Jači. Isus je za nj onaj koji bijaše prije a dolazi poslije (usp. Iv 1,15.27.30). I kako samo živu  svijest ima Ivan o veličini Kristovoj! 

Sav je u duboku poklonu prema njemu: pada mu do nogu da mu odriješi remenje na obući, kao pravi sluga Kristov. Ne, ni toga se ne osjeća vrijednim.

 Da 1i je Isus za me takva veličina, takva vrijednost? Ili se moje veličanstvo, moj bijedni ja ispriječio između mene i Krista te Krist ne može ni ovog došašća doći ni k meni ni po meni drugima.

Ivan u ovom evanđelju ostaje samo pri pozitivnom odjeku Ivanove propovijedi. No u drugim se evanđeljima pomalja već sva dramatika evanđelja „K svojima dođe i svoji ga ne primiše“ (Iv 1,11). Za mnoge, čak za same glavare jeruzalemske, Isus ostade, uza sve svjedočanstvo, veliki Neznanac, štoviše Osuđeni.

Dajmo dakle da nas pogodi Ivanova riječ: „Među vama stoji Onaj kojeg vi ne poznajete!“ Treba dakle da si ovog adventa postavimo neodloživo pitanje: poznajem li ja doista Krista? No ne samo nekim hladnim, umskim poznavanjem. Poznajem li ga i priznajem, volim…? AMEN! 

fra Bonaventua Duda