Molitveno čitanje Riječi nije samo škola molitve, nego škola života. «Neće u kraljevstvo nebesko svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine”, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima» (Mt 7,21). Naše zajedništvo s Gospodinom, izraženo u ljudskim izričajima koje upotrebljava Evanđelje –majka, braća, sestre –, zavisi od toga učinimo li da postane životom riječ Božja u našim životima (usp. Mt 12,48-50).

Tko Riječ prihvati u vjeri i u poslušnosti te joj dopusti da djeluje, ima iskustvo preobrazbene snage, jer ga nastanjuje Krist, kako kaže Apostol: «Krist živi u meni» (Gal2,20).

Poslušnost Riječi rasvjetljuje svaku drugu poslušnost. Riječ prihvaćena čistim srcem nikad nije nedjelotvorna, jer, kako kaže prorok: «Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruh za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah» (Iz 55,10-11).

Kad, poput Marije, prihvaćamo riječ i čuvamo je u srcu (usp. Lk 1,38; 2,19.51), Riječ nas pokreće prema onom tko nas treba (usp. Lk 1,39- 45). Poslušana i prihvaćena Riječ pretvara se u život.

Mogli bismo reći da je slušati riječ Božju najvažnija stvar u našem životu. Krist je uvijek među nama i želi govoriti našemu srcu. Možemo ga slušati razmatrajući s vjerom Sveto pismo, sabirući se u osobnoj i zajedničkoj molitvi, zastajući u tišini pred svetohraništem, iz kojega nam On govori o svojoj lubavi. Osobito su nedjeljom kršćani pozvani susresti i slušati Gospodina. To se događa u punini putem sudjelovanja na svetoj misi, u kojoj Krist vjernicima postavlja stol Riječi i Kruha života. No, i ostali trenuci molitve i razmišljanja, odmora i bratstva mogu korisno pridonijeti posvećenju dana Gospodnjega. Kada se, djelovanjem Duha Svetoga, Bog nastani u vjernikovu srcu, postaje lakše služiti braći…

Poznato je da se Franjo neprestano zalagao da iz života prelazi u Riječ i iz Riječi u život, utjelovljujući u konkretne prijedloge života svaki ulomak Riječi koju je čitao ili slušao. Po njemu, ako se Božja riječ samo sluša ona je mrtva riječ koja rađa smrću. Na onoga tko se, lišen duhovne mudroste ograniči na slušanje Riječi, mogu se dobro primijeniti riječi koje Franjo piše u jednom svom pismu: «Vide, spoznaju, znaju i čine zlo i svjesno gube svoje duše».

Dakle, za Franju Riječ Božja nije mogla ostati nedjelotvorna. Slušana Riječ je pozvana da donese plod u životu i traži, osim toga, da bude uzvraćena Gospodinu od kojeg dolazi sve dobro, riječju i primjerom.

Presvete riječi ne mogu se odijeliti od djela Gospodinovih, a to znači: Tamo gdje Isusov život nije mjerilo za moj život, tada ne vjerujem; ako taj Isusov život u svojim glavnim crtama ne prožima moju svakidašnjicu, tada ne poznajem Boga. Ako ta ljubav Isusova, to zalaganje, ako ta spremnost pa i na križ poći ne nalazi u meni odjeka, tada nažalost poznajem samo ono blebetavo i zato strašno Gospodine, Gospodine!, a da me se to u životu ne tiče. Tada je za mene Božja riječ SUD!

Božja riječ traži odluku, ona nije neko neobvezno brbljanje, neka jeftina utjeha. Ona nas stavlja pred dvije mogućnosti: ravnati se prema njoj ili ne. Živjeti od Božje riječi znači imati čvrstinu i sigurnost u Bogu, ako pak u životu riječ Božju samo čujemo, ili prečujemo, a zatim se od nje maknemo, tada se budimo u ruševinama svojih banalnosti, gušimo se u bujicama svojih velikih riječi i samohvalisavih gesta, a često puta bude već prekasno.

Puko slušanje Božje riječi bez djelovanja, bez života po toj riječi ludost je koja završava katastrofom. A slušati pak Riječ Božju i izvršavati je prava je mudrost koja u konačnici vodi k spasenju.

Hoćemo li mi poput sv. Franje ili Bl. Djevice Marije početi pozorno slušati i vršiti Božju Riječ, koja će po vjeri prebivati u našim srcima i pretvarati se u život? Oni nisu mogli podnijeti površnost. A mi?   

fra Ante Barišić