Zašto Isus nije više ‘privlačan’?„Evo što me pili iznutra, ovo pitanje: zašto Isus Krist, naš Gospodin i Spasitelj, jedini i jedinstveni u svemu, »najljepši od Adamovih sinova«, utjelovljeni Bogočovjek, sin Boga živoga danas više nije tako privlačan ogromnomu broju ljudi pa i ljudi – vjernika?“

Jedino zbog čega još patim u sebi je pitanje koje bi, smatram, svakog zrelog i odgovornog kršćanina moralo češće mučiti i tražiti odgovor. Ovo pitanje je ujedno dopušteno živciranje koje nas nadahnjuje i pokreće. Evo što me pili iznutra, ovo pitanje: zašto Isus Krist, naš Gospodin i Spasitelj, jedini i jedinstveni u svemu, »najljepši od Adamovih sinova«, utjelovljeni Bogočovjek, sin Boga živoga danas više nije tako privlačan ogromnomu broju ljudi pa i ljudi – vjernika? To mi je jedno strašno pitanje. To pitanje mi je prava drama i svakodnevni test, plan, putokaz, rat, suza, vatra u kostima. Zašto Isus nije više ‘privlačan’??? Naravno, jest nekima, jest ponegdje više ili manje, jest uglavnom deklarativno i jest tradicionalno i mentalno.

„Izjeda me ova stvar…“

Ne znam, razumiješ li ovu muku, mene svećenika i redovnika? Teško mi je to nekako i izraziti, ali susrećem se s tim pitanjem baš svakoga dana, osobito pri duhovnim obnovama i posjetima župama i skupinama, kako obiteljima, tako i samostanima. Izjeda me ova stvar. Razmišljajući o tome, teško dišem. Ne shvaćam: u čemu smo, gdje, kada ili zašto (ako jesmo) izgubili ona posebna, nevjerojatna, božanskoga, a tako ljudskoga Isusa oko kojega su se okupljali jadni i grešni, slabi i odbačeni? Isusa, koji je samo jednim pogledom ili riječju pozivao učenike i vraćao smisao života uništenima u životu? Isusa, koji je bio neopisivo više od puka pučkoga čudotvorca, revolucionara ili mudraca?

Isusa, koji je oduševljavao, veselio, govorio i liječio po cijele dane, spašavao prostitutke, odupirao se »kvascu farizejskom«, bičevao trgovce u hramu, grlio dječicu i gostovao kod omraženih i opasnih ljudi, »neprijatelja naroda«? Gdje je onaj beskompromisni, žestoki, radikalni Isus, ali upravo u ljubavi, brizi, pažnji najviše beskompromisan, žestok i radikalan, autentičan, životvoran, svet, jedan od nas, jedini s nama, neizrecivi Bog i tako čovječan Čovjek? Grozno mi je žao što uglavnom ne poznajemo takvoga Isusa Krista. Da ga takvoga poznajemo, bi li naše crkve bile sve više prazne, krizmanici sve nestrpljiviji da se svečano oproste od Crkve, obitelji svezane duhovima kocke, nasilja, psovke, bludnosti, alkohola, netrpeljivosti i hladnoće…

„Nekako se ipak glad za takvim Isusom povećava…“

Razumijem da nas dijeli dvije tisuće godina povijesti, turbulencija, da nam je itekako potrebna i teologija, i mistika, i Kanonsko pravo, i dokumentacija, i crkveni muzeji, i koncerti Rekvijema, i da je lijepo imati velebne katedrale i procesije, ali imam neki osjećaj i potrebu izreći taj osjećaj, da mi nedostaje onaj Isus iz evanđeljâ, onaj jednostavni Isus za jednostavne ljude.

Kada gledam današnjega papu, na koljenima u ispovjedaonici, vidim toga Isusa, i vidim da vjernicima i ljudima općenito nedostaje takav Isus. Nije to neki sukob institucije i karizme, već samo smatram da se toliko toga nataložilo i zaprašilo nad onim našim, dobrim i dragim Isusom, da ga ljudi zapravo više i ne prepoznaju pa ga dosljedno tomu i ne traže i, ono najžalosnije, i ne trebaju. Sigurno da je ovo vrlo složena tema. Svatko će je razmatrati iz svojega kuta gledanja, ali vidim i jednu nedvojbenu stvarnost; nekako se ipak glad za takvim Isusom povećava, usporedno s invazijom prljavštine i idola, zatrovane hrane svijeta i nestajanjem smislena života, »oslobođena« i samog spomena Boga i vrijednosti kakve nam nude Biblija, Predaja i Crkva.

„Jedino povratak onomu izvornomu Isusu može spasiti i izliječiti…“

Također, mislim da će kršćanstvo posljednjih vreménâ sličiti u mnogočemu kršćanstvu prvih kršćanskih vremena. Danas svijetu više ništa ne progovaraju učene i autoritativne riječi, teško ćemo djelovati na mase koje nestaju, nebitni su moja odjeća i titula, a mediji odrađuju u brzome tempu politiku buđenja agresivnosti prema kleru i svakoj drugoj prisutnosti crkvenoga u društvu.

Mentalitet kontracepcije, abortusa, eutanazije, pornografije i svakoga drugoga bunta, lažne slobode i božanstva tijela, uspjeha i bogatstva, tako je silan i u rastu, da nas jedino povratak onomu izvornomu Isusu može spasiti i izliječiti. 

Marko Glogović