„A tebi će samoj mač probosti dušu”

Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna Mariji: »A tebi će samoj mač probosti dušu« (Lk 2,35).

Te riječi s kontekstom naviještaju Kristovu muku. A budući da nitko nije s Isusom tako usko povezan kao njegova Majka, nikoga kao nju neće pogoditi to što će Isus biti »znak kojemu će se protiviti« (Lk 2,34), nikoga kao nju neće potresti njegova muka.

Vlastito predslovlje današnjega blagdana u njemačkom izdanju Rimskoga misala kaže ovako: »Kad je Marija stajala pod križem, ispunila se riječ starca Šimuna: mač je probo njezinu dušu kod muke i smrti njezina Sina.«

Sedam žalosti

Gospa je raznim čudesnim uslišanjima pokazala da joj je pobožnost prema njezinim žalostima draga i tako je ta pobožnost u kršćanskom puku sve više uzimala maha. Častimo Gospu Žalosnu ili Mariju od sedam žalosti (Mater dolorosa). Prisjećamo se sedam teških trenutaka Marijina života: 

Šimunovo proročanstvo u hramu da će joj „mač probosti dušu”

Bijeg s djetetom Isusom u Egipat

Traženje izgubljenog dječaka Isusa u hramu

Susret s Isusom na križnom putu

Boli dok su Isusa pribijali na križ

Skidaju Isusa s križa („Pietà”)

Isusov pogreb

Marija je svim svojim srcem prihvatila volju Božju

Duhovno iskustvo drugih, osobito svetaca, može nam nemalo pomoći da se i mi što bolje uživimo u pojedine duhovne stvarnosti, pa tako i u žalosti Blažene Gospe. Danas ćemo se poslužiti duhovnim iskustvom velikog Isusova i Marijina zaljubljenika, serafskog naučitelja sv. Bonaventure, koji u svome djelu Sedam darova Duha Svetoga ovako govori o Marijinim žalostima:

„Kad je Krist, da bi nas očistio, oprao i otkupio, trpio na križu, bila je prisutna i Djevica Marija. Ona je svim svojim srcem prihvatila volju Božju te pristala da za nas bude prikazana na križu otkupnina što je proizašla iz njezina krila.”

Slavna je Djevica platila našu otkupninu kao jaka žena, puna ljubavi i sućuti prema Kristu

U Izrekama čitamo: „Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu” (Izr31,30). Anu su hvalili jer je prikazala Samuela; ona je darovala svog sina za službu, ali sveta je Djevica prikazala svoga Sina za žrtvu.

I ti, Abrahame, ti si doduše htio žrtvovati svoga sina, no konačno si ipak žrtvovao ovna, dok je slavna Djevica žrtvovala svoga Sina. Još se uvijek hvali mala siromašna udovica kad je prinijela kao dar sve što je imala, ali ova druga žena, slavna Djevica, u svom beskrajnom milosrđu, u svojoj ljubavi i predanju prema Bogu, žrtvovala je sav svoj život.

Slavna je Djevica platila našu otkupninu kao jaka žena, puna ljubavi i sućuti prema Kristu. Rečeno je kod sv. Ivana: „Žena je žalosna kad rađa, jer je došao njezin čas” (Iv 16,21).

Blažena Djevica nije okusila boli što su prethodile rađanju, jer nije začela u grijehu kao Eva, protiv koje bî izrečeno prokletstvo; njezina je bol došla kasnije, ona je u boli rađala pod križem. Druge žene znaju za bol tijela, ona je okusila bol srca. Druge trpe zbog fizičke promjene, a ona iz sućuti i ljubavi.

Kako ljubaznu Majku imamo!

Blažena je Djevica platila našu otkupninu kao jaka žena i puna samilosne ljubavi prema svijetu, a nadasve prema kršćanskome puku. „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje?” (Iz 49,15). To nam može pomoći da shvatimo kako je sav kršćanski puk izišao iz krila preslavne Djevice.

Kako ljubaznu Majku imamo! Oblikujmo se prema svojoj Majci i nasljedujmo je u njezinoj ljubavi! Ona je imala toliku sućut prema dušama da nije ništa držala do bilo kakva vremenitog gubitka ni do kakve tjelesne patnje; sve joj je to bilo kao ništa. Otkupljeni smo, dakle, uz veliku cijenu!«

D. K.