“Kad narod ne sluša Božji glas, okreće leđa Bogu i udaljuje se od njega. Ako se pak ne sluša Božji glas, onda se slušaju drugi glasovi. Uporno zatvarajući ušiju, postajemo gluhi na Božju riječ…

A svi mi, ako malo zastanemo i zavirimo u svoje srce, vidjet ćemo koliko smo puta začepili uši i bili gluhi. Kada narod, neka zajednica, pa i kršćanska zajednica, župa, biskupija, začepi uši i ogluši se na Božju riječ, onda traži druge glasove, drugu gospodu i živi s idolima koje svijet nudi. Udaljuje se dakle od živoga Boga… Božja nas riječ, u prvom redu, potiče upraviti pogled prema Isusu, bolje ga upoznati i njemu se suobličiti, biti sve više njemu slični. Nadalje, Božja riječ nam otkriva da je Gospodin uistinu “Bog postojanosti i utjehe”, koji uvijek ostaje vjeran svojoj ljubavi prema nama, to jest on je postojan u ljubavi prema nama, ne umara se ljubiti nas! Postojan je: uvijek nas ljubi! On se također brine za nas, prekrivajući naše rane milovanjem svoje dobrote i milosrđa, to jest tješi nas. Ne umara se tješiti nas.

Slušam li Božju riječ, uzimam li u ruke Sveto pismo? Je li otvrdnulo moje srce? Jesam li se udaljio od Boga? Jesam li mu nevjeran, živim li s idolima koje mi svjetovnost svaki dan nudi? Jesam li izgubio radost koju sam osjetio na prvom susretu s Isusom”? (papa Franjo)

Danonoćno čitanje Božje riječi u našoj župi koje je pred nama posebni su dani osluškivanja Božje riječi ( od 2. travnja – 5. korizmena nedjelja poslije jutarnje sv. mise) .

Sve je moguće ako se u središte stavi Krista i njegovu Riječ, jer on je “jaki”, on je onaj koji nam daje snagu, koji nam daje strpljivost, koji nam daje nadu, koji nam daje utjehu. On je taj “jaki brat” koji se brine za svakog od nas: svi naime imamo potrebu da nas Dobri Pastir stavi na svoja ramena i da oćutimo na sebi njegov nježni i brižni pogled.

Ovih dana zahvaljujmo Bogu za dar njegove Riječi, koja se uprisutnjuje u Svetom pismu, gdje se Otac Gospodina našega Isusa Krista objavljuje kao “Bog postojanosti i utjehe”. Tu postajemo svjesni da se naša nada ne temelji na našim sposobnostima i snagama, nego na Božjoj pomoći i na vjernosti njegove ljubavi, na snazi i utjesi Božjoj…

Stoga, dođimo, sudjelujmo, velike su potrebe, ne budimo srca tvrda! Molimo za milost slušanja Božje riječi da nam ne otvrdne srce…

fra Ante