Sama Riječ Josip hebrejskog je podrijetla i znači “neka Bog pridoda”. Te je riječi naime izgovorila u Bibliji Rahela, ljubljena žena praoca Jakova, rodivši sina nakon duge neplodnosti, sina poznatog nam kao Josip Egipatski.

55A o sv. Josipu, zaručniku Marijinu, izrečeno je i napisano vjerojatno puno više riječi nego li ih je on sam za svoga života izgovorio. I njega je Bog pridodao zemaljskoj povijesti svoga Sina, povijesti našega spasenja.

Providnost Božja odabrala je Josipa i u središtu božanskoga nacrta čuvala ga za puninu vremena, naime, Bog nije samo poslao svoga Sina, rođena od žene, nego ga je poslao utjelovljena u zaručnici svetoga Josipa.

Otajstvo se Božje, kako reče papa Ivan Pavao II. u svojoj apostolskoj pobudnici „Otkupiteljev čuvar“, spustilo u živu stvarnost ljudskoga života: Sveti Josip je postao tihi, skriveni, vjerni hranitelj Otajstva samoga Boga, koje će čuvati u srcu, štititi od svake izvanjske znatiželje i od svakoga nasrtaja.

On je hranitelj, povjerenik Boga Oca, njegova utjelovljena Sina, rođena po Duhu Svetome od Marije Djevice…

Sveti Josip uzor je skromnosti, tihosti i radinosti. Može se reći da je čovjek u najljepšem značenju te riječi, kakav čovjek mora biti u svakoj obitelji.

Josip je oslonac ne samo za posao i uzdržavanje obitelji, nego i za Isusa: Isus od njega uči umjetnost stolarstva, kako odrasti kao pravi muškarac, što znači biti pravi, sveti Židov. Isus je rastao zahvaljujući Josipu, a svi bi očevi morali od svetoga Josipa učiti  veličanstvenu plemenitost obitelji, zauzetost u obiteljskome odgoju vlastite djece, te da uz supruge budu uporište za budućnost djece…

„Ne boj se uzeti Mariju za svoju zaručnicu“, govori anđeo Josipu, ali nakon anđeoskoga navještaja nije više riječ samo o zaručnici, nego o zaručnici Majci Božjoj za koju je zadužen i treba ju uzeti sa sobom… Kao zaručnicu koja je začela Boga.

Postao je „veliki svećenik koji putuje uz Božji kovčeg i nosi Boga u svijet“, rekao bi sveti Efrem. Ali se on – kako ističe današnja teologija – uvodi u otajstvo Djevice Majke, a njezina vjera, koja se ispunila u Navještenju, u lutanju Josipove vjere nalazi ispunjenje, te postavši jedna vjera u Onoga koji se treba roditi, za kojega će Josip s Marijom skrbiti i na putovima svijeta pratiti ga prema velikome poslanju Spasitelja čovještva. 

Bio je s Marijom, jedna vjera, jedna vjernost, jedna poslušnost Ocu, samo jedna uzajamna ljubav, koja je neizmjerno bila usredotočena i usmjerena prema središtu povijesti svijeta: Isusu!

Sv. Terezija Avilska, iskusila je da je sv. Josip uslišao svaku njezinu molitvu. Ona kaže doslovno: “Ako i imaš mnoge svece za Zagovornike, ipak štuj kao sasvim posebno svetoga Josipa kao svoga Zagovornika jer on postiže puno kod Boga. Drugim je svecima Gospodin čini se dao milost da mognu pomoći u nekoj određenoj stvari, ali ovoga divnoga sveca iskusila sam kao pomoćnika u nevolji na svim područjima. Ne sjećam se da sam ga dosad za nešto molila, što mi on ne bi udijelio.”

Spomenimo također da je sv. Josip zaštitnik Crkve, da je zaštitnik našega hrvatskoga naroda, da je zaštitnik obitelji, da je zaštitnik umirućih, da je zaštitnik mjeseca ožujka… 

Molimo zagovor sv. Josipa za sve ljude, za našu župu, naše svećenike, molimo za sve obitelji, očeve i majke, da ih u njihovim nastojanjima i radu čuva Bog, zagovora sv. Josip te se unaprijedi ukupni život svih naših ljudi….

A. B.