Jesus holiU ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:
„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!
To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.“
I posvjedoči Ivan: „Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi:
’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’
I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.“ (Iv 1, 29-34)

„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta“ Crkva je u Ivanovim riječima o Isusu kao jaganjcu prepoznala ‘srce’ Isusova dolaska na svijet. Došao je odnijeti grijehe. I među vjernicima u Crkvi stoji onaj koga se ne vidi i ne prepoznaje. Potreban je, dakle, netko, kao Ivan, da pokaže onoga koji dolazi. Crkva je od Ivana Krstitelja na sebe preuzela ulogu pokazivanja Isusove prisutnosti među ljudima. Isus se rodio da bude „svjetlost svijeta.“

Isus Jaganjac i naša solidarnost

Ovo je svečano svjedočanstvo Ivana Krstitelja kojim je svojim učenicima pokazao tko im je odsada Učitelj. Nama Krstitelj u današnjem čitanju uprav­lja riječ: „Evo Jaganjca Božjega! Njega prihvatite, njegovi učenici budite!“ No u evanđelju stoji mnogo više: iz njega saznajemo tko je Isus. Sve je ovo evanđelje nagnuto prema Krstiteljevoj riječi: „Ovo je Sin Božji!“ U sadašnjem tkivu Ivanova evanđelja progovara nam vjera prve Crkve, nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća, nakon prvih Duhova, nakon narasle vjere Crkve I. stoljeća. „Sin Božji“ ovdje stoji u punom značenju. Isus je na jedinstven način Sin Božji, kao Sin Božji odvijeka („bijaše prije mene“) i kao Sin Božji utjelovljeni koji je u vremenu – iz Djevice Marije – uzeo naše ljudsko tijelo i dušu da nam postane Spasitelj. Taj Sin Božji utjelovljeni ovdje se pojavljuje kao „Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta“.

JaganjacU ovom izrazu „Jaganjac Božji“ označena je Kristova solidarnost sa svakim čovjekom-grešnikom, sa cijelim grešnim čovječanstvom. Tim se izrazom naznačuje sav misterij otkupljenja: Isusovu dra­govoljnu žrtvenu smrt Bog će prihvatiti kao otkupnu žrtvu za grijehe svega svijeta, svakoga čovjeka i svega čovječanstva. Odonda postoji Božji zakon solidarnosti: i mi svojim trpljenjem i cijelim svojim zalaganjem možemo pridonijeti spasenju svih ljudi, osobito onih s kojima nas je Bog izbližega združio.

Poznata je uzrečica: „Svatko umire sam!“ No ne vrijedi: „Svatko se spašava sam!“ Bog je učinio spasenje međuovisnim. Tu je nov poticaj za apostolski angažman svakoga kršćanina. I još nešto! Isus je nazvan i „Lavom iz plemena Judina“. No od Krstiteljeva navje­štaja on se voli nazivati Jaganjcem.

Hoćeš li izbjeći srdžbu apokaliptičkoga Lava (usp. Otk 5,5 = Post 49,9), prihvati sada otkupiteljsku ljubav Krista Jaganjca. I budi jaganjac. Kako? „Nosite teret, to jest jedan drugoga – i tako ćete ispuniti zakon Kristov“ (Gal 6,2). AMEN!

fra Bonaventura Duda