Draga braćo i sestre, dobar dan! Danas, na blagdan Krštenja Isusova, Evanđelje (Mt 3, 13-17) nam predstavlja prizor koji se odigrao na rijeci Jordanu: među mnoštvom pokornika koji su išli prema Ivanu Krstitelju primiti krštenje nalazi se i Isus. Ivan ga je htio u tome spriječiti riječima: “ti mene treba da krstiš” (Mt 3,14).

krstenje-isusovoKrstitelj je svjestan činjenice da između njega i Isusa postoji velika razlika. No, Isus je došao upravo zato da premosti jaz između čovjeka i Boga: ako je on potpuno na Božjoj strani, također je potpuno na čovjekovoj strani, i ujedinjuje ono što je bilo podijeljeno. Zato traži od Ivana da ga krsti, da se ispuni sva pravednost (usp. r. 15), to jest, da se ispuni naum Oca koji prolazi putom poslušnosti i solidarnosti s krhkim i grešnim čovjekom, putom poniznosti i pune Božje blizine svojoj djeci, jer nam je Bog tako blizak.

U trenutku u kojem Isus, nakon što ga je Ivan krstio, izlazi iz voda rijeke Jordana, s neba se začuo glas Boga Oca: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (r. 17). U isto vrijeme Duh Sveti, u liku golubice, silazi na Isusa, čime javno započinje njegovo poslanje spasenja; poslanje koje karakterizira stil poniznog i krotkog sluge, oboružanog samo snagom istine, kao što je Izaija prorokovao: “On ne viče, on ne diže glasa […] On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja” (42, 2-3). Ponizni sluga, to je Isusov stil.

Ovo je misionarski stil Kristovih učenika: naviještati Evanđelje krotko i odlučno, bez nadutosti ili nametanja. Prava misija nije nikada prozelitizam, već privlačenje drugih Kristu. Ali kako? Kako se ostvaruje to privlačenje Kristu? To se čini vlastitim svjedočenjem, polazeći od snažnog jedinstva s njim u molitvi, klanjanju i konkretnoj ljubavi, koja je služenje Isusu prisutnom u najmanjem od naše braće. Po uzoru na Isusa, dobrog i milosrdnog pastira, i vođeni njegovom milošću, pozvani smo učiniti od svoga života radosno svjedočenje koje osvjetljava put i donosi nadu i ljubav.

Ovaj blagdan nam pomaže otkriti dar i ljepotu toga što smo narod krštenikâ, to jest grešnikâ – a to smo svi – grešnikâ spašenih Kristovom milošću, stvarno uronjenih, po Duhu Svetome, u sinovski odnos Isusa s Ocem, prihvaćenih u krilo Majke Crkve, osposobljenih za bratstvo koje ne poznaje granice i prepreke.

Neka Djevica Marija pomogne svima nama kršćanima sačuvati uvijek živu i zahvalnu svijest o našem krštenju i vjerno slijediti put započet ovim sakramentom našeg rađanja na novi život.

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 8. siječnja 2017