Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!« »Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« (Mt 5, 1-12)

jesus-preaching-the-sermon-on-the-mountRečeno nam je da su sretni oni koji su krotki, koji plaču, koji su milostivi i čista srca. Ljudi smatraju da su sretni oni koji su bogati i moćni. Ili Isusa nismo više u stanju razumjeti ili su naša srca još uvijek premalena za njegovu poruku? Isusova blaženstva se odbacuju kao “čudnovate želje vezane uz poniznost i mirotvorstvo” (Ch. Hitchens). Isusova blaženstva jezgra su kršćanske vjere već dvije tisuće godina. Njima započinje Isusov Govor na gori. U nekim suvremenim tumačenjima blaženstva se prevode i shvaćaju kao neka vrsta ‘čestitke’ siromašnima, ožalošćenima, nenasilnima, gladnima, progonjenima, itd. Međutim, za mnoge ljude ona su povod za pitanja kao što su: Zašto siromašni ostaju siromašni, gladni se neće nasititi a progonjeni su i dalje progonjeni?

Vrijede li ta velika obećanja samo kao onostrana utjehu, to jest kao obećanje da nas čeka bolja sudbina na onoj strani?

Nije lako odgovoriti na pitanje zla i patnje u svijetu. Jedan pokušaj odgovora polazi od predodžbe da je Bog u sebi čista i bezuvjetna ljubav. Ako je Božja moć istovjetna njegovoj ljubavi, tada ne može nasilno postupati prema ljudima, tada ne može uništiti sve one koji danas druge ožalošćuju, tada ne može ukloniti iz svijeta sve one koji drugima nanose nepravdu, tada ne može ukloniti one koji druge iskorištavaju i izgladnjuju.

Ako Božja moć jest jedino i samo njegova ljubav, tada je sam moćni Bog ondje nemoćan gdje nailazi na neljubav, nasilje, potlačenost i odbijanje. Sve to znači da mi ljudi imamo ogromnu odgovornost za život, jedni za druge, za sudbinu zemlje, društva i da blaženstva pozivaju da se konkretno zauzmemo kako bi gladni bili nahranjeni, ožalošćeni utješeni, progonjeni zbog pravednosti rehabilitirani, mirotvorci podržani, blagi i nenasilni zaštićeni. Bolno je uočiti kako se u kršćanskim zajednicama Isusova blaženstva najčešće ignoriraju i kako se tako malo može osjetiti nešto od novoga Božjega svijeta kojega je Isus navijestio svojim riječima i pokazao primjerom svoga života.

Svatko od vjernika koji se okupljaju na nedjeljnu euharistiju može živjeti Isusova blaženstva u svakidašnjici tako što će onima s kojima živi biti dobra i topla riječ, ohrabrujući pogled ili umirujuća ruka na ramenu. Odlučujuće je da se stvara takvo ozračje u kršćanskim zajednica u kojima može iznutra, poput gorušičina zrna, rasti i razvijati se kraljevstvo Božje, novi Božji svijet, zajedništvo ljudi i Boga.

JezeSvima nam je poći u školu Isusovih blaženstava da bismo naučili ne stavljati pod nos drugima samo njihove slabosti i pogrješke nastojeći na silu ih promijeniti; da bismo velikodušno stavili na raspolaganje svoje slobodno vrijeme onima koji nas trebaju; da bismo znali nasmijati se i na vlastiti račun, a ne uvijek biti smrtno ozbiljni; da bismo slobodno izražavali svoje osjećaje, a ne da budemo emocionalno hladni jedni prema drugima, itd. Takav iskreni i srdačni međusobni odnos vjernika snažno je svjedočanstvo pred ljudima u današnjemu svijetu. Tada se ispunjaju Isusove riječi o tome da smo mi kršćani sol zemlje i svjetlo svijeta.

Fra Anđelko Domazet