U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se ­tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebi­raše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.  Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. (Lk 2,16-21)

maj-mNa početku smo nove godine i zaokupljaju nas različite misli i osjećaji. Ponajprije pitanje: Što nosi Nova godina…?

Nova godina je Dan mira. Prvu je poruku za Dan mira potpisao papa Pavao VI. na blagdan Imakulate. Već je time mir svijeta povjerio majčinskom zagovoru i zaštiti Svete Marije Bogorodice čiju svetkovinu danas, na osmi dan Božićaa, svetkujemo. Otada je Pavao VI. svijetu uputio jedanaest poruka mira (1968-1978). To je nastavio njegov nasljed­nik papa Ivan Pavao II. sa svojih daljnjih jedanaest. U samim naslovima sažeta je temeljna poruka: Ustanova Dana mira (1968); Ljudska prava i mir (1969); Pomirenje put k miru (1970); Svaki je čovjek tvoj brat (1971); Hoćeš li mir, radi za pravdu (1972);

Mir je moguć (1973); Mir ovisi i o tebi (1974); Pomirenje i mir (1975); Pravo oružje mira – razoružanje (1976);

Hoćeš li mir, brani život (1977); Ne na­silju, da miru (1178); Odgajati se za mir (1979); Istina – snaga mira (1980); Da poslužiš miru, poštuj slobodu (1981); Mir je dar Božji, ali povjeren ljudima (1982); Dijalog mira – izazov našem vremenu (1983); Mir nastaje iz novog srca (1984); Mladi i mir idu zajedno (1985); Mir je nedjeljiv, treba da ujedini Sjever i Jug, Istok i Zapad (1986); Dva ključa mira: razvoj i solidarnost (1987); Vjer­ska sloboda preduvjet mirna suživota (1988); Mir zahtijeva da se poštuju manjine (1989).

Luku nazivaju evanđelistom Marijinim. Bez njegova Evanđelja djetinjstva (Lk 1 i 2) ne bismo, može se reći, imali ni Božića ni Marije. Ono što nam podaju druga evanđelja ne bi dostajalo da si dokučimo njezin lik. Već smo rekli da Luka i sam upućuje na izvor svojih najboljih biblijskih infor­macija: u Evanđelju djetinjstva dvaput zapisuje kako Mari­ja prati, pamti i o tom dalji razmišlja sve što se zbiva sinom i njezinim Čedom (Lk 2,19.51). Luku inače časte kao zaštitnika slikara. Prikazuju ga s nogarima, štafelajem za slikanje. Pripisuju mu mnoge Bogorodičine slike (i onu na­šu, trsatsku). Da li je bio slikar, ne znamo, no iz njega saz­najemo mnoge pojedinosti da si predočimo lik Djevičin.

Blagdan Marije Bogorodice prilika je da sve te podatke iz njegova evanđelja saberemo. Ti nas podaci u isto vrijeme uvode u dublje poznavanje i samoga Isusa, po tijelu sina Djevice Marije. A kako je Marija i pralik Crkve – Majke i Djevice, na njoj otkrivamo odlike koje treba da njeguje ci­jelu Crkva i svaki pojedini Isusov vjernik, prema mjeri svoga dara i poziva od Boga. Marija je prije svega, po Luki, Keharitomene, hrvatski bismo to mogli napisati jednostav­no „Milosti puna“ – kao da joj je to novo, baš od Boga darovano ime. Ona je sva, skroz naskroz, sama Milost. I to, kako Crkva vjeruje, od prvog časa svojega začeća: ona je Imakulata, Bog ju je predodabrao za Majku svojega Sina i svu je posvetio Duhom Svetim. Stoga je i nazivamo „Maj­ka Božje milosti“, a Crkva rado na nju primjenjuje riječ Pisma i k njoj nas upućuje i na početku Nove Godine: „Pristupajmo k Prijestolju milosti da primimo (od Boga) milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!“ (Heb 4,16). Ona je nadalje „Blagoslovljena među ženama“ (Lk 1,42), točnije: iznad svih žena; radi svog Čeda koje odvijeka bijaše Sin Božji a u njoj postade čovjekom. Po njoj se odsada svaka trudnica zove „žena u blagoslovljenom sta­nju“. Jer doista – kako pjeva Uskrsni navještaj – „što bi nam koristilo da smo se rodili kada nam ne bi bilo – po njoj – dano da budemo otkupljeni!“

Ona je nadalje Službenica Gospodnja. Već time Luka naznačuje da ju je Bog pridružio otkupiteljskom djelu svo­ga Sina (Lk 2,35). Po Svetom pismu, na više mjesta, na Isusu se ostvaruju navještaji proroka Izaije o Sluzi Jahvinu (usp. Iz 42,1 sl … 52,13 do 53,12 i dr.): on je naime došao ne da ima sluge, nego da bude sluga (usp. Lk 22,27 = Mk 10,45) te život dade za spas svijeta. I evo, njegova se majka Marija u Blagovijesti ispovijeda istom riječju kojom je on prorokovan. Ona je He doule – Službenica.

djetesce-isuse-od-djevice-u-betlehemu-rodenoSmiješak Boga na licu svakog djeteta

No blagdan svete Marije Bogorodice izaziva u našim dušama – baš na Novu godinu – i posve ljudska razmiš­ljanja. Posve ljudska? O ne, ona su u isto vrijeme tako božanska! Marija s Djetetom u naručju ostaje zauvijek Božji znak: ona je po drevnom kršćanskom izričaju „Nova Eva“, što u biblijskom jeziku znači „Majka svih živih“. Naš Bog je Bog živih a ne mrtvih, kako ga je proglasio njegov Sin i mi! brat i učitelj Gospodin Isus (Lk 20,38). Stoga danas, dok se nadvijamo nad kolijevku Isusa Krista, Sina Božjega ili i Sina Čovječjega, kako se sam rado nazivao, mi se nad­vijamo nad svu djecu rođenu i nerođenu našega vremena. Gospodin Isus je došao da ljudi imaju život, izobilno da ga imaju (usp. Iv 10,10). I to život vječni, kako piše Ivan u poslanici: „Da! Život se – danas – očitova, i vidjeli smo i svjedočimo i navješćujemo vam ŽIVOT VJEČNI!“ (1 Iv 1,2). No Život se vječni nadovezuje na život zemaljski, nebo mo­gu naseliti samo pozemljari! Stoga bismo željeli da ovi blagdani Isusova rođenja, kao i ovaj blagdan svete Marije Bogorodice, u vama, mladi ljudi, mladi bračni parovi, um­noži volju za život.

Ovo Dijete koje nam ona, Djevica – Majka, porodi hoće – kako piše sv. Pavao – da bude „prvorođeni među mnogom braćom“ (Rim 8,29). Stoga ću zaključiti porukom koju je kao svoju božićnu čestitku „Gradu i Svijetu“ uputio papa Ivan Pavao II. na Božić go­dine 1987: „Crkva danas podiže svoj glas i poziva i današnje ljude: neka krenu prema Betlehemu kako bi susreli Di­jete i na njegovu licu otkrili smiješak Boga koji hoće da svakoga čovjeka rođena od žene učini sinom u svom Sinu, Vječnoj Riječi po kojoj sve postade, sve što postoji. I neka svi, „sinovi u Sinu“, postanu braća u jednoj Božjoj obitelji. To je istina Božića, to je njegova stalna poruka: sinovi u Si­nu.“ AMEN!

fra Bonaventura Duda