magarac-i-volDok su Marija i Josip putovali  u Betlehem, jedan je anđeo prethodnik sazvao sve životinje da izabere one koje su najpogodnije da pomognu Svetoj obitelji u štalici. Prvi se, naravno, javio lav: – Samo je kralj dostojan služiti Kralju kraljeva – zareže lav. – Postavit ću se na ulaz i rastjerati svakoga tko se pokuša približiti Djetešcu! – Ti si previše grub! – reče anđeo i otpusti lava.

Priđe potom lisica. Svojim lukavim, nevinim izrazom lica počne govoriti: – Ja sam najpogodnija od svih životinja. Za Sina Božjega svaki ću dan donositi najslađi med i najukusnije mlijeko. Mariji i Josipu svaki ću dan darovati dobro pile. – Ti si previše nepoštena – odgovori anđeo prethodnik.

Nadut i raskošan, pojavi se paun. Raširi svoj prekrasan rep duginih boja: – Pretvorit ću ovu sirotu štalicu u palaču raskošniju od Salomonove! – Ti si opet previše ponosan – odbije ga anđeo.

I tako su se, jedna za drugom, izredale razne životinje. Svaka je veličala svoj dar. No, anđelu se nijedna nije učinila pogodnom.

Ugleda podalje magarca i vola kako neprestano rade pognute glave, nedaleko od špilje.

– A vi, ne biste li vi nečime mogli podariti novorođenoga Boga? – upita.

– Nemamo ništa – odgovori skromno magarac i tužno objesi svoje dugačke uši. – Mi ne znamo ništa drugo raditi osim onoga što traži gospodar, pa moramo biti strpljivi. Za sve drugo možemo dobiti mnogo udaraca…

A vol, plašljivo, ni ne podigavši glave, reče:

– Možda bismo mogli ponekad otjerati muhe svojim repovima…

Napokon se anđeo nasmiješi i zaključi:

– Vi ste oni pravi! Bit ćete uz novorođenoga Boga.

Lav, lisica i paun u basnama simboli su nekih vrijednosti koje i današnji čovjek cijeni: jakost, snalažljivost, taština. Gospodin ima neku drugačiju ljestvicu vrijednosti na kojoj strpljivost i skromnost, uobličene u životinjskim likovima naših jaslica, zauzimaju visoko mjesto. Zato božićni prizori podsjećaju na ove zapostavljene vrijednosti…

Lj. A. Maračić

 copy-of-to_bethlehem-small-smallU štali gdje je on nema finih ljudi. Tu su, kao kod svoje kuće, upravo vol i magarac!Kako pak mi stojimo? Da li smo od štale tako daleko udaljeni jer smo odviše fini i pametni za to? Ne zaplićemo li se i mi također u učenim izlaganjima Biblije, u prevelikom dokazivanju netočnosti ili pravoga povijesnog mjesta, da smo za samo Dijete slijepi i u odnosu na njega ništa ne primjećujemo?

Nismo li i mi možda odviše »u Jeruzalemu«, u palači, uronjeni u sebe, u svoje samoljublje, u svoj strah od progonstva da bismo mogli noću čuti glas anđela, poći tamo i pokloniti mu se?I nas gledaju ove Noći pogledi vola i magarca upitno.