Ti koji dolaziš, biće moje vapi za tobom, obasjaj moje tame adventskim svjetlom ovogo posljednjeg tjedna, dotakni moje pospanosti.

dijete-isusProstirem predate moje malodušnosti, bezvoljnosti, nestrpljivosti moje umore i hladnoće moje duše, grijehe koji mi mene ogadiše, koji me pred tobom obeshrabriše, koji mi volju i nadu ubiše, koji mi moju molitvu umrtviše. I samoprijezire grijehom izazvane prostirem pred Tebe.

Donosim ti adventskog sebe, još nespremnog za Tvoje rođenje, još nespremnog za iskreni susret s Tobom, Riječi Očeva…

I čuti sve što mi govoriš. I to da me pozoveš da krenem za Tobom… Oživi me! Emanuele sveti, ozdravi me od sebičnosti moje. I smrtonosne usmjerenosti samo na sebe u svom srcu ti prostirem i muke svega svijeta, svih obeshrabrenih i osamljenih, svih molitvom posustalih, sebi ogađenih, onih umornijh od mene, ustrašenijih od mene, samoprezrenijihg od mene, gladnih i drhtavih… Onih što se za posao, karijeru, hranu, ustrašeno boje

Znam da nećeš ovog Božića odagnati sve. glad i nepravde i muke…
Ni svoje nisi… Očito ni ne trebaš, ali te molim da sve ima smisla…

Da ni jedna suza ne propadne, ni jedno drhtanje da ne ode u ništavilo,  ni jedna ljudska muka ni strah, nego da sve bude slama i štala i smrad u koji će se roditi smisao. Smisao nam daj, Emanule,  Maleno, ovog Božića… I kršćanima srca za sve takve, da svi budu, kao Ti, Božići koji supate, su- trpe, suosjećaju, su-plaču… Ali, opet kao Ti, suživeći, nadu navještaju… Su-donoseći smisao

Emanuele sveti, Ti koji dolazis adventskim svjetlom ovogo posljednjeg tjedna dotakni moje pospanosti…

p. Ike M.