dosasceU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.

A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.(Mt 24, 37-44)

Zaposlena budnost

S ovom nedjeljom počinje opet Godina A ili prvi godišnji krug nedjeljnih evanđelja u kojima se čita Matejevo evanđelje. Današnji je odlomak možda odveć istrgnut iz svojega sklopa, iz posljednjeg Isusova govora. To je tzv. Eshatološka besjeda ili Dovršenje Božjega djela. Učenici po­stavljaju temeljno pitanje: kada će to biti i koji će tomu biti znak (Mt 24,3). Isus na to ne odgovara. Kaže im nešto mnogo važnije: Dan Gospodnji bit će iznenadan i stoga treba uvijek biti pripravan. Na to smjeraju sve slike: kao u Noino vrijeme, kao što se smrt događa nenadano i po čudnom izboru, kao tat … Stoga je potrebna budnost. Gregoreite, grčki! Vigilate, latinski! Budni budite, hrvatski! Odatle i značajna kršćanska imena: Gregorije (Grgur) – Vigilije – Budimir ili Butko (pisac Hrvojeva Misala!). No budnost nije besposlena!

Kršćanska je budnost stanje pripravnosti: zaposlenost u ljubavi pema Bogu i ljudima. „Krist … snagom svojega Duha već djeluje u srcima ljudi. U njima ne budi samo želju za budućim vijekom nego također samim time nadahnjuje, pročišćuje i utvrđuje ona velikodušna nastojanja kojima se ljudska obitelj trudi da poboljša životne uvjete …

Vrednote čovječjeg dostojanstva bratskoga zajedništva i slobode, sve dobre plodove prirode i našega truda koje budemo po Gospodinovoj zapovijedi i u njegovu Duhu na zemlji razmnožili naći ćemo poslije opet … kad Krist bude predao Ocu … kraljevstvo.“ Adventski kršćanin je vrlo zaposlen čovjek.

Egzegeti upozoravaju na prezent na kraju evanđelja: „Sin čovječji stalno dolazi!“ Njegov je Drugi dolazak iruptivan: provaljuje u našu svakidašnjicu, u našu sadašnjost.

kucam“Evo, stojim na vratima i kucam … Blago onom koji čuje moj glas i otvori mi vrata“ (Otk 3, 20). Danas! Ovog adventa!

Na to u homiliji upozorava sv. Augustin: „Dolazi Gospodin prije po svojim propovjednicima i ispunja svijet. Ne odupirimo se tomu prvom dolasku da se ne bismo morali prestrašiti pred drugim …

Tko je bezbrižan sigurno čeka kadli će doći njegov Gospodar. Jer kakva je to ljubav prema Kristu: bojati se da on dođe? Braćo, nije li nas stid?

Ljubimo, a bojimo se da on dođe. Doista, ljubimo li, ili više ljubimo svoje grijehe? Stoga, mrzimo svoje grijehe i ljubimo Onoga koji dolazi kazniti gri­jehe. Doći će on, htjeli mi ili ne htjeli. Ako nije došao, ne znači da neće. Doći će kad ne znaš. Nađe li te pripravna, ništa ne smeta što ne znaš.“

fra Bonaventura Duda