Ove godine navršila je 11. godina od preminuća svetoga Ivana Pavla Drugoga, na uočnicu blagdana Božanskoga milosrđa, koji je on ustanovio, upravo kako je bilo na dan njegova preminuća, 2. travnja 2005. godine….

papmBila je srijeda, 30. ožujka 2005. godine. Svi smo znali da je Papa loše, stoga smo bili u brizi, i svi smo zbog toga molili. Međutim, oko podneva se otvorio prozor njegove sobe i na njemu se pojavio Papa. Nije uspio reći nijednu riječ; samo je podigao desnu ruku i ocrtao njome znak Križa. To je bila njegova oporuka, njegov pozdrav Crkvi i cijelom svijetu – rekao je kardinal Comastri te napomenuo da je tek poslije saznao kako je toga jutra Ivan Pavao II. nekoliko puta slabim glasom kazao: „Danas je srijeda, ustat ću jer dolaze ljudi i ne želim ih razočarati“.

Umirao je i mislio na druge…. Preminuo je u vrijeme Večernje uoči blagdana Božanskoga milosrđa. Laički bi se moglo misliti da je to slučajno podudaranje, ali slučajnosti ne postoje; bila je to milost Božanskoga milosrđa! Papa koji je toliko govorio, i toliko se istrošio kako bi upoznao ljude s tim lijepim, milosrdnim Božjim licem, primljen je u općinstvo svetih na dan Božanskoga milosrđa, koji je upravo on odredio….

Govoriti o svjedočenju milosrđa kod Ivana Pavla II., možemo sažeto u dvije svjetiljke: svjetiljku praštanja, i svjetiljku istine. Zamislite, odmah nakon atentata, kada je Papa bio u lokvi krvi, čim se malo osvijestio, prve su njegove riječi bile: „Opraštam bratu koji je pucao na mene“. Nazvati Alìja Aĝcu u tom trenutku „bratom“, za to doista treba imati hrabrosti i vjere. Osim toga kada se oporavio, nije organizirao prosvjede, štrajkove, odmazde… nego samo molitvu; molitvu i praštanje.

Sjaj je svjetiljci istine pak Ivan Pavao II. dao trima divnim enciklikama (‘Veritatis Splendor’, ‘Evangelium Vitae’ i ‘Fides et ratio’), ali i brojnim govorima. Imao je hrabrosti držati upaljenima obje svjetiljke: svjetiljku praštanja, jer Bog je uvijek spreman oprostiti, kako često ponavlja papa Franjo. „Bog je uvijek spreman oprostiti! Ali pazite, Božji oprost ulazi u nas kada je srce otvoreno…

Današnji svijet postaje svjestan da sve što je znanost ostvarila nije dostatno kako bi ljudi bili sretni. Čovjeku je potrebna istina koja mu ispunja srce; potrebna mu je ljubav, milosrđe koje liječi njegove rane. A to može samo Božje milosrđe.

Zato je u ovom trenutku, ovom ranjenom ljudskom rodu – kako običava reći papa Franjo – posebno hitno i nužno potreban navještaj milosrđa. Suvremeni čovjek koji je vjerovao da može postati nadčovjek, primjećuje, naprotiv, da je jadnik kojemu je potrebna milosrdna Božja ruka. Zbog toga je posebno aktualan navještaj Milosrđa. Papa Ivan Pavao II. je to shvaćao, papa Benedikt je to shvaćao, papa Franjo je – možemo reći – od toga napravio moto svojega papinstva….

radiovaticana.com

zagrSv. Ivan Pavao II. upoznao je i osobno proživio strahovite tragedije 20. stoljeća, te se dugo pitao što bi moglo zaustaviti plimu zla. Nije se mogao naći drugi odgovor doli ljubav Božju. Samo Božansko milosrđe u stanju je doista postaviti granicu zlu; samo svemoguća ljubav Božja može nadvladati prepotenciju zlih i razornu moć egoizma i mržnje. Stoga je, za svoga posljednjeg posjeta Poljskoj, vraćajući se u svoju rodnu zemlju, rekao: ‘Nema čovjeku drugog izvora nade doli milosrđa Božjeg’…

Zahvalimo Gospodinu što je Crkvi darovao ovog vjernog i odvažnog slugu. Hvalimo i blagoslivljajmo Blaženu Djevicu Mariju što je neprekidno bdjela nad njegovom osobom i nad njegovom službom, na korist kršćanskoga naroda i cijeloga čovječanstva.

Neka Crkva, slijedeći njegov nauk i primjer, nastavi vjerno i beskompromisno svoje evangelizatorsko poslanje, šireći neumorno milosrdnu ljubav Kristovu, izvor istinskoga mira za cijeli svijet