Isus nastavi govoriti svojim učenicima: “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!” “Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.” (Lk 12,49-53 )

GospodarTekst evanđelja moramo promatrati pod vidom Isusovog puta u Jeruzalem, a to je put muke i smrti. Isus to o ovom evanđelju naziva krstom (ba,ptisma): “krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši” (12,50). Iz toga teksta vidimo što je za Isusa njegovo krštenje: nije to samo jedan obred ili čin koji se dogodio i na koji više ne treba računati. Naprotiv, to je proces koji traje od trenutka krštenja u Jordanu, traje kroz njegovo djelovanje i svršit će se tek njegovom mukom i smrću na križu. Sada je Isus na tome putu i doživljava svu dramatičnost svoga poslanja i djelovanja. Iz riječi kakve li muke za mene dok se to ne izvrši naslućujemo barem malo od onoga koliko je Isusa stajao njegov križ. Premda je Isus prihvaćao njegovu neizbježnost, ipak ništa nije moglo taj križ učiniti privlačnim.

Isus promatra svoje djelovanje, promatra prihvaćanje i neprihvaćanje svoje poruke i svoga djela. Ne samo za svoje vrijeme, nego do konca svijeta. Isus sve to izriče sažeto riječima: “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!” (12,49). Oganj ili vatra simbol je krajnje oprečnosti. Ona može sve uništiti, pretvoriti u prah i pepeo. Ali isto tako svojom toplinom može omogućiti život. Oganj ima snagu pročišćenja, ali i uništenja. Slika ognja u Bibliji najčešće izražava sud. Isusov dolazak znači sud za nevjeru, ali i prosudbu. Isus očekuje kad će taj oganj planuti, tj. očekuje križ, žarište svih svojih djelatnosti. Isus želi reći da je Božji plan za ljude spasenje, koje, međutim, uključuje i sud. To je sud koji će Isus kao Krist podnijeti umjesto drugih, a ne sud kojim će druge kazniti. Iako to baš nisu privlačni izgledi, Isus ipak čezne za tim da se to ostvari, jer se samo tako može dovršiti djelo spasenja.

Na pitanje da li smatramo da je Isus došao donijeti mir, kako to Luka prilikom Isusovog rođenja govori: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (2,14), većina bi sigurno odgovorila potvrdno. No, Isus upravo to dovodi u pitanje i njegovo ne ili nipošto snažno je naglašeno.

U stanovitom smislu Isus doista donosi mir, onaj duboki mir s Bogom koji vodi do istinskog mira s ljudima. No, u drugom smislu njegova poruka stvara razdor.

Zato nas ove Isusove riječi jako zbunjuju. Ali stvari ipak moramo staviti na pravo mjesto i dobro ih shvatiti. I riječ mir (kao npr. ljubav) pripada onim riječima koje se u životu vrlo često zloupotrebljavaju. U ime tzv. mira i zbog mira mnogi su odbacili vlastito dostojanstvo. Očito nam je da nije svaka vrsta mira pravi mir. Postoji lažni mir. Lažni mir prikriva sukobe među ljudima, lažni mir nikada ne podnosi sučeljavanja sa stvarnošću i ne prihvaća otvorenu kritiku. Lažni mir gradi se na jeftinim kompromisima. On traži samo izvanjski sklad bez zalaganja za istinsku pravednost.

Nažalost, često nam vjera postaje lakrdija jer ne prihvaćamo u sebi to proročko poslanje kojim je bio obilježen Isus Krist, ali i mi imamo proročko poslanje po sakramentu krštenja. Tko će svijetu dati i donijeti oganj pročišćenja, svjetlo u tamu ako mi kršćani u tome zakažemo? Zlo na različitim razinama razara svijet i ljude. A lažni pacifizam, tzv. nenasilje, tolerancija, demokracija – često su samo izgovor za izbjegavanje odgovornosti, za odvraćanje pogleda od svakodnevne nepravde. U ovom svijetu moć je, nažalost, u rukama onih koji niti ljube, niti služe, niti su sposobni donijeti poboljšanje života…

Isus govori tešku riječ o razdijeljenosti među ljudima: “Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice” (Lk 12,52). Isus ne ide predaleko, on je konkretan. Podijeljenost će nastati već u krugu obitelji. Ljudi će se pod istim krovom podijeliti zbog njega i njegove poruke. Krvne veze će se slamati. To je naviješteno već kod njegova prikazanja u hramu: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan” (Lk 2,34). Tako se pokazuje koliko Isus svojom porukom i djelom transcendira, nadilazi i ono najsvetije i najnormalnije među nama ljudima, a to je naravna, krvna povezanost.

SvjetionikNama vjernicima Isusova riječ ovoga evanđelja znači ohrabrenje na putu i u životu naše vjere. Svojom nas riječju Isus želi ohrabriti i učvrstiti. Pomaže nam da i sami uočimo u kakvom svijetu i vremenu živimo. Pomaže nam da shvatimo kako ćemo kao vjernici doživljavati različita protivljenja i teškoće. Ta protivljenja zbog vjere nisu signal da vjeru napustimo, nego da je radikalnije živimo. A biti kršćanin znači biti novi čovjek koji je svoju egzistenciju, svoj život vezao uz osobu i djelo Isusa Krista. Biti kršćanin znači shvatiti što mi Isus Krist znači u životu.

Isus želi da oganj njegova Duha i oganj njegove ljubavi bukne i plane u našem životu. Moramo biti svjesni da ne postoji u svijetu mir pošto-poto, pa niti u našim obiteljima. Nećemo uspjeti svoje ukućane silom dovesti do vjere i do Isusa Krista. Jedino što možemo jest u snazi Kristova Duha biti svjedoci Božjega svijeta. Isus Krist nas treba u našim obiteljima koje su možda prestale biti kršćanske. Nemojmo očajavati niti se bojati. Ali budimo vjerni Isus Kristu. Kako je samo lijepo vjerovati i onda kad oko nas nitko ne vjeruje! Kako je lijepo biti na Kristovoj strani! Možda mi kršćani današnjice ne prepoznajemo niti svoj ekskluzivitet, a to je milost da Kristu vjerujemo, milost da smo na njegovoj strani!

Zato upoznajmo svoje kršćansko dostojanstvo! Budimo na vjetrometini svijeta vjerom izazovni! Možda ćemo nekome zbog toga smetati. Ali ćemo sasvim sigurno mnogima koristiti i bit će radosni zbog nas i onda kad mi to ne budemo vidjeli.

Neka nas Gospodin u tome blagoslovi snagom svoga Duha!

p. Ivan