Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

IvannOsmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. (Lk 1,57-66.80 )

U Crkvi slavimo samo tri blagdana rođenja: blagdan Isusovog rođenja – Božić, Marijinog rođenja – Mala Gospa i danas slavimo blagdan rođenja Ivana Krstitelja. Ovo su tri osobe koje na poseban način pripadaju Bogu: Isus kao Sin Božji koji je začet po Duhu Svetome, Marija kao milosti puna koja nikada nije bila pod vlašću grijeha, a Ivan je očišćen u majčinoj utrobi prilikom Marijinog pohoda Elizabeti. Ostalim svecima slavimo dan njihove smrti: oni su tada rođeni za nebo.

Ivanovo rođenje bilo je čudesno najavljeno. Naime, njegova majka Elizabeta bila je nerotkinja. Mogli bismo reći da zbog toga ovo dijete na čudesan način pripada Bogu. Ali mi znamo da svako muško prvorođeno pripada Bogu. To je nešto najdragocjenije. Osobito nakon iskustva oslobođenja iz egipatskog ropstva kad su židovski prvorođenci bili pošteđeni smrti i spašeni, a egipatski prvorođenci umrli, tada je ta svijest snažno pojačana i od tada oni su Božja svojina. No, ta svijest o sinu prvorođencu, ili kako to knjiga Otkrivenja ponosno kaže: muškić, prisutna je u svim narodima do dana današnjega. Očevima je ponos kad se rodi prvo dijete i to muško. Ali isto tako, Biblija će pokazati koliko će se sam Bog boriti protiv zakona krvi i naravi da bi izbor mogao biti po milosti. Osobito je to dramatično prikazano u slučaju Ezava i Jakova, od rođenja pa do primanja očeva blagoslova.

Ozračje rođenja Ivana Krstitelja odiše radošću. Zato u današnjem tekstu evanđelja čitamo: “Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome” (Lk 1,58). U Bibliji je uvijek radost povezana najprije sa životom. Biblija zna cijeniti život, Biblija ima kulturu života. Ona nije indiferentna prema životu. Sva Biblija bukti životom i poziva nas da život odaberemo a ne smrt. Život dolazi od Boga i zato je to nešto što je najsvetije. To je kultura rađanja. Da, Elizabeta je rodila samo jedno dijete, ali ona je bila nerotkinja i to dijete čisti je dar Božji. Nijedna se žena koja može rađati zbog toga ne može pozivati na Elizabetu što je rodila jedno dijete. Naša današnja kultura više nije opredijeljena za život i ne prima dijete kao blagoslov Božji. A rađanje djece spada u prvi Božji blagoslov koji je izražen u Bibliji. Mi nažalost živimo u vremenu i kulturi koja bi se mogla vrlo lako odreći svakoga rađanja i života. Ne govori se o rađanju i pravu na život začetog djeteta, nego se govori o pravu žene da rodi ili ne rodi dijete. To onda znači ako je u blagoslovljenom stanju da to dijete može odbaciti.

Čudit ćemo se novinskim izvještajima o napuštenoj ili ostavljenoj djeci ili bačenoj u kantu za smeće, ali se nimalo nećemo čuditi ubijenoj djeci kroz abortuse ili prijevremeno izazivanje rađanja koje će sasvim sigurno dovesti do smrti. Mi smo izgubili osjećaj za ljepotu i dubinu života. Izgubili smo osjećaj za dostojanstvo ljudske osobe. A kad se to izgubi, tada se otvaraju vrata za svaki oblik zla. Zato je nužno otkrivati vrijednosti koje nam donosi Biblija da bismo se uopće mogli vratiti na pravi put života. Ako ustrajemo na svom putu, taj put vodi u propast. Ništa tu ne pomažu nikakve deklaracije svjetskih moćnika i institucija. Vrijedi i pomaže samo ono na što nas poziva Riječ Božja, a ona nam poručuje: “Život, dakle, biraj!” (Pnz 30,19).

Uz izvještaj o samom rođenju, koji je sadržan u jednoj jedinoj rečenici, današnje nam evanđelje naglašava još dvije važne stvari koje su vezane uz Ivanovo rođenje. Prva je stvar da su dječaka osmi dan obrezali. Obrezanje je bio čin vjere. Tim se činom dijete inkorporiralo u Božji narod. Druga važna stvar je bila u tome da su djetetu nadjenuli ime. Pokazalo se da je i ovdje na neobičan način intervenirao sam Bog u dodjeljivanju imena. Naime, bilo je uobičajeno – kao i kod nas – djetetu dati ime nekoga od rodbine ili, kao što je ovdje slučaj, dati mu ime njegova oca. Dvije nas intervencije upućuju na to da je to ime čudesno odabrano od samoga Boga. Najprije intervenira djetetova majka: “zvat će se Ivan!” Istim ga imenom napismeno naziva i njegov otac koji je još uvijek nijem: “Ivan mu je ime!”

Možda je nama danas svejedno kakvo će ime dijete imati. Zato imamo imena bez ikakvog značenja, ili imena iz pukog pomodarstva da nadjenemo neko strano ime glumca ili pjevača.

U Bibliji ime ima duboko značenje. Ono će, osobito u nekim slučajevima, odrediti bit same osobe. Tako, npr., ime Adam znači čovjek ili čovječanstvo a ima značenje zemljani i time se naglašava da je Adam-čovjek satkan od praha zemaljskoga. U ovome slučaju ime Ivan znači: Bog je milostiv. Već time što je nerotkinja uopće rodila prema Božjem obećanju pokazuje se koliko je Bog milostiv prema svojima. A osobito će to biti vidljivo kroz Ivanovo djelovanje: u procesu obraćenja, koje Ivan naviješta, Bog će se pokazati milostiv svakome onome tko prihvati obraćenje. Da je Bog milostiv pokazuje se i time što je Zaharija odmah čudesno progovorio kad je na pločicu napisao ime djeteta.

U imenu djeteta već je sadržano i njegovo poslanje. Nije to poslanje bez značenja i sadržaja. Naprotiv, radi se o dubokom poslanju. Treba ljudima približiti Boga koji je milostiv, koji ne želi smrti grešnika nego njegovo obraćenje i njegov puni i dostojanstveni život. Zato će Ivan biti nositelj za sve kategorije ljudi, on će imati odgovor na najtemeljnija ljudska pitanja. Nikome neće uskratiti odgovor, ni pred kime neće zatvoriti vrata Božjega milosrđa i ljubavi. Ivanov zadatak bit će proročki: prenositi Božju Riječ, Božju poruku ljudima.

122 D (Small)Vrhunac njegove poruke bit će vezan upravo uz Isusa Krista i Kristovo poslanje. Ivan će to, ukazujući na Isusa, jednostavno reći: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Iv 1,29). Upravo kroz opraštanje grijeha pokazat će se u najvećem stupnju koliko je Bog milostiv i koliko mu je stalo do čovjeka.

Ivanovo rođenje, i sve što je uz to vezano, bilo je izvor mnogih pitanja. Prava je vjernička mudrost prepoznavati čudesnost Božjeg djelovanja u našem svijetu. Nije ovaj svijet, a niti naši životi, prepušten slučajnosti ili hirovima prirode.

Iza svakog života stoji Bog sam. Pitanje će biti samo u tome koliko ćemo Bogu dopustiti da uđe u naše živote i da djeluje po nama u ovom svijetu. Bog je raspoložen činiti uvijek iznova velike stvari, služiti čovjeku i pokazati koliko je i danas milostiv.

Rođenje Ivana Krstitelja bilo je izvor i povod za slavljenje i blagoslivljanje Boga. Bog je velik, nitko nije kao Bog. U samom Bogu je razlog da ga slavimo i blagoslivljamo. Zaharija je tom prilikom izrekao veliki hvalospjev: “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj” (Lk 1,68)!

I nama je važno prepoznavati takve situacije u kojima nas Bog pohađa i djeluje. Današnji blagdan velik je u sebi, ali i nama danas pokazatelj je onih temeljnih vrijednosti na kojima čovjek mora graditi svoj život od trenutka njegova začeća pa do punih ostvarenja u životu. Nema čovjeka kojemu Bog nije namijenio svoj zadatak.

Taj zadatak ostaje samo kao trajna ponuda čovjeku da ga u slobodi prihvati. Bog ništa ne čini na silu, on čovjeka ne lomi. Mi znamo za mnoge situacije opisane u Bibliji u kojima se pojedinci nisu otvorili Bogu. Ostali su zatvoreni u svoj mali svijet.

Na svakom je od nas mogućnost otvoriti se Bogu i njegovom djelovanju kako bismo bili plodonosni za ovaj svijet u kojem živimo. Riječ Božja ne dopušta da ostanemo u lažnom miru i da mislimo kako nas nije briga za ljude s kojima živimo. Tako nas i ovaj današnji blagdan poziva na razmišljanje i djelovanje, poziva nas da ispunimo svoj životni poziv na način kako nam ga je Bog zamislio.

p. Ivan