TKO JE iSUSDok je jednom Isus u osami molio bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: “Što govori svijet, tko sam ja?” Oni odgovoriše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.” A on im reče: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Krist – Pomazanik Božji!” A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: “Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.” A govoraše svima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” (Lk 9,18-24)

Kvaliteta tvoga života ovisi o odgovoru na pitanje: Tko je za tebe Isus Krist? Nije toliko bitno kojim riječima ćeš to reći, koliko kakvim uvjerenjem. U evanđelju susrećemo tri vrste odgovora:

1) Ponavljanje onog što drugi kažu o njemu, jedni ovo, drugi ono. Nije dovoljno znati ponoviti što smo o Isusu čuli, pročitali, naučili. Teologiju studiraju i ateisti …

2) Petar ispravno odgovara, pa čak i s vjerom. Ipak mu Isus zabranjuje to govoriti jer Petrova je vjera bila plitka, temeljila se otprilike na zaključku: Isus ozdravlja, oprašta grijehe, čini čudesa … Budući da to može činiti samo Bog, Isus je dakle Bog. Ili se možda temeljila na oduševljenju koje ga je zahvatilo u druženju s Isusom.

3) Prava spoznaja Krista dolazi u patnji. Ona je potrebno ozračje za tu spoznaju. Kad ga prepoznamo odbačena od starješina (političara), glavara svećeničkih (klera) i pismoznanaca (intelektualaca). On je u patnicima. A da bi patnika mogao shvatiti, sam moraš svoju patnju prihvatiti, i u njoj prepoznati Krista. To, pak, znači “odreći se samoga sebe”. Patnja te lišava uobičajenih životnih uporišta, ona ima za svrhu spustiti te do Božjih ruku. Kao što se voćka mora odreći cvijeta da bi dala plod …

Uzalud je pokušavati spasiti što se spasiti ne da. Godine, ljepotu, sretne trenutke …. sve izmiče koliko god to grčevito želimo spasiti. Sebe ima onaj tko se odluči za Boga, i sve drugo njemu podredi. Ono što imamo nama gospodari, tek oslobođeni od svega, živimo željenim životom.

p. Luka

 

Milost v1549365_6614197Milost83893237_913767866_nMikost v (Small) (Small)„Osjećaš se izgubljenim? Osjećaš se loše“ Uđi u srce Gospodinovo i u njemu ćeš naći milosrđe“. U osjetljivosti ožiljaka, koji nas podsjećaju na ranu bez bola i njegu, također i na krhkost, tu je gnijezdo božanskoga milosrđa, u našim dakle ožiljcima…

Milosrđe je uvijek zaogrnuto nadom. Znak da smo ušli u Očevo milosrđe je želja da mi sami budemo milosrdni prema drugima.

Jedini način kako možemo biti „preobilni“ u odgovoru na Božje preobilno milosrđe jest da budemo potpuno otvoreni njegovom primanju i dijeljenju s drugima. Po milosrđu prelazimo iz „otuđenja u zagrljaj“, iz „otuđenja u slavlje“… (papa Franjo)