Pred Bogom, svaka, pa i najmanja i najbeznačajnija žrtva i molitva za svećenike, ima neizrecivu vrijednost. To potvrđuje iskustvo Božjeg poziva jednog njemačkog biskupa iz 19. stoljeća, Wilhelma Kettlera…

Jesuspensiero310313_5.jpgKarijera

Pred mladim i sposobnim Wilhelmom bila je sjajna pravnička karijera. Uspjeh, prestiž i mnogo novca – sve na dohvat ruke. Kovao je ambiciozne planove za budućnost, i snovi su postajali stvarnost. Jedne večeri, imao je viđenje koje je u potpunosti promijenilo njegov život: »Krist je stajao ispred mene na svijetlom oblaku i pokazivao na svoje Presveto Srce. Pred njim je klečala sestra redovnica koja je ruke uznosila Bogu žarko moleći. Iz Isusovih usta čuo sam sljedeće riječi: ‘Ona bez prestanka moli za tebe!’

Što god to bilo – san ili java – za mene je bilo nadnaravno. Duša mi je bila dirnuta. Tog sam trenutka odlučio posvetiti život Bogu, potpuno mu se dati u svećeničkoj službi.«

Tajna

Dvadeset godina nakon tog događaja, već kao biskup Crkve, Wilhelm je posjetio prijatelja, također biskupa. U ranu zoru slavio je svetu Misu u kapelici časnih sestara uobližnjem mjestu. Dijeleći svetu Pričest, u jednoj od sestara prepoznao je redovnicu iz svog viđenja.

Po završetku liturgije, biskup Kettler zamolio je časnu majku da mu predstavi svoje susestre. Među onima kojima je udijelio svoj blagoslov ipak nije bilo one koju je očekivao. Upitao je, stoga, časnu majku jesu li to sve sestre. I zaista, jedna je nedostajala, ona koja je radila u svinjcu. Kad su je pozvali, biskup Wilhelm je zamolio za privatan razgovor. Ostali su nasamo. Upitao ju je, moli li za njega. Sestra redovnica mu je u svoj svojoj jednostavnosti odgovorila da ne, jer da ga nije ni poznavala.

U daljnjem razgovoru sestra je ispričala kako s velikom ljubavlju štuje Presveto Srce Isusovo i da sve svoje poslove, a osobito one koji su joj odvratni i neprivlačni, obavlja s velikom radošću, iz velike ljubavi prema Isusu. Sve svoje unutarnje borbe, sve što radi, s pouzdanjem prikazuje Isusu za neku dušu koju Isus sam izabere. Na nakanu za tu dušu svakodnevno prikazuje i sat klanjanja pred Presvetim. Tako je činila od najranijeg djetinjstva. Sestri je sada bilo trideset i tri godine. Kada je rekla datum svog rođenja, biskup je shvatio da je to bio dan njegova obraćenja… Ona nije znala za koga moli, nije htjela ni znati jesu li joj prikazanja i molitve bile uslišane. Bilo joj je dovoljno da Bog to zna. Biskup Kettler je svelikim naporom uspio sakriti svoje veliko uzbuđenje. Sestra je tada kleknula i u velikoj poniznosti zamolila za blagoslov.

11046209_1670165596546965_7911638173929218700_o (Small)

Milosrđe

Kada se biskup Wilhelm vratio svom domaćinu, rekao mu je: »Pronašao sam onu kojoj zahvaljujem svoje zvanje. Najpriprostije stvorenje u cijelom onom samostanu.

Nikada neću moći uzvratiti Bogu za toliku milost koju mi je udijelio po toj sestri koja već dvadeset godina moli za mene. Bog je uslišao njezine molitve, i prije nego je počela moliti. Dan njezina rođenja bio je dan mog obraćenja. Kasnije je Bog prihvatio i molitve i žrtve te sestre.

Koje li škole za mene! Koje li opomene! Kad dođem u napast hvaliti se svojim uspjesima i djelima, moram pamtiti da je sve što sam postigao zasluga molitve i žrtve siromašne sestre koja radi u samostanskom svinjcu. A ako mi se i kada posao tog tipa i činio beznačajnim, sada znam da to što ta sestra u poniznoj poslušnosti prema Bogu i u samoodricanju prinosi kao žrtvu, ima takvu vrijednostu Božjim očima, da zahvaljujući njezinim djelima Crkva ima biskupa!«

Družba Kristovih misionara