Jesus-synagogue2Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje ­stoji napisano: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ (Lk 1, 1-4; 4, 14-21)

Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje. To je u SZ bila godina (svaka 50-ta) kad su se praštali svi dugovi, oslobađali robovi, zaustavljali ratovi, svatko je mogao svoj život početi ispočetka. Međutim, Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje koja više nikada neće prestati, jer je trajan i njegov dar oproštenja svih dugova, jer je trajan i njegov dar ljubavi i slobode. Živimo neprestano u toj milosnoj godini ako živimo u Isusu, ako smo s njime jedno. Jer, Isus je naša sloboda, Isus je naša milosna godina, Isus je naš život. Prihvatimo tu milost!

Očevici i sluge riječi

Današnje evanđelje spaja dva važna Lukina odlomka: sam početak Lukina evanđelja i prvi Isusov javni nastup u nazaretskoj zbornici. Luka nam daje uvid kako je sastavio svoje evanđelje: pomno je ispitao očevice i ostale svjedoke Isusova života i nauka. On ih lijepo naziva „očevici i sluge Riječi“. Sluge riječi – to su papa, biskup, svećenik, vjeroučitelj, ali i kršćanski roditelji i svi koji, čes­to s posebnom karizmom, umiju drugima, osobito djeci i mladima, prenijeti Božju riječ

Naša vjera, kao i Teofilova, treba da bude osvjedočena vjera koja počiva na uvidu „u pouzdanost onoga u čemu si poučen“

Vrlo sažeto nam Luka daje znati što je onih dana zna­čio „događaj Isus“. Vijest se o njemu posvuda pronijela, svijet je grnuo k njemu. A on je nastupao pun Duha Sveto­ga. Stavimo se u to Isusovo slušateljstvo, kao oduševljenici prvih dana. 

Zima i sunce (Small) (Small) (Small)Došao je u svoj zavičaj. Kao da gledamo što se zbiva te subote u nazaretskoj sinagogi. Isus se zaustavlja na glaso­vitu proroštvu Izaijinu o budućem Mesiji koji će biti pun Duha Svetoga (Iz 61). Isus-Mesija poslan je prvenstveno i nadasve ugroženima, prikraćenima, potrebnima. To je mi­sija Crkve, to je poslanje svakoga kršćanina: zalagati se za društvenu pravdu i za napredak i boljitak svih ljudi. Ne sa­mo materijalni i „zdravstveni“ nego – u svim čovjekovim dimenzijama. Važna je završnica Izaijina proroštva koju navodi samo Luka, navjestitelj univerzalnosti spasenja: „… navijestiti godinu milosti Gospodnje“.

S Isusom je počela velika jubilejska godina, godina Božjega oproštenja i spa­senja za sve ljude. I ta jubilejska godina se ne zatvara, ne­ma kraja, traje do kraja svijeta. Važna je Isusova riječ: „Danas se ispunilo Pismo!“ Ne samo onoga dana. Božji Danas traje neprekidno (usp. Heb 3,13).

Da li te zahvaća riječ Kristova, događaj Kristov – danas, svaki dan?

fra Bonaventura Duda