On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?« A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.«

Jesus-rejected-Nazareth-cropped-1 (Small)I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac. «Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode. (Lk 4,21-30)

Luka je prošle nedjelje predstavio Isusa u Nazaretu koji usta i pročita famozni ulomak 61. poglavlja Izaije proroka o dolasku Mesije. No došavši do trenutka kada je pročitao: „proglasiti godinu milosti Gospodnje“, Isus prekida čitanje retka koji je bio najočekivaniji: „i dan odmazde Boga našega“.

Upravo je to narod, podjaren Rimljanima, i očekivao – Božju odmazdu, osvetu. Sada nam slijedi nastavak Lukina ulomka. „On im progovori: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ Izraz „u ušima“ upućuje na proroka Ezekiela koji kaže: „Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički“ (Ez 12,2).

Luka, dakle, pripravlja slušatelje na odbijanje Isusa i njegove poruke. „I svi“ – svi prisutni u sinagogi – a sada treba dobro prevesti sljedeće riječi jer aktualni prijevod nije točan – dakle, „I svi su bili protiv te bijahu uznemireni zbog riječi milosti“ – Isus ne govori o osveti prema okupatoru nego o milosti.

„Koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: Nije li ovo sin Josipov?“ Ne sumnjaju u Josipovo očinstvo jer, kako zapisa evanđelista, bijaše sin Josipov. No, u kulturi onoga vremena, biti „sin“ ne označuje samo da je rođen od oca nego da se i ponaša kao otac. Očito da se Isus ne ponaša kao njegov otac. Vjerojatno je i Josip imao udjela u nacionalnim idejama. U židovskim tekstovima tog doba, ime Josip značilo je „pantera“ – ideja koja upućuje na ratobornost. Isus, dakle, ne sliči na svog oca.

Što se dalje događa? Umjesto da smiri duhove, Isus pogoršava već napetu situaciju: „A on im reče: Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe!“ – to će mu reći na križu „Druge je spasio, spasi samog sebe“.

„Što smo čuli da se dogodilo“ – i ovdje, provokativno, Isus govori o rivalu Nazaretu „u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.“ Ovim izrazom „zavičaj“ Luka želi reći da ovo što se događa u Nazaretu, vrijedit će za sve što će se događati u toj zemlji.

„I nastavi: Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.“ Zašto? Tko je taj prorok? Osoba koja u skladu s Bogom ne ponavlja stvari iz prošlosti nego stvara nove. To je razlog zašto će uvijek biti žrtva averzije i opozicije koja dolazi od svećeničke kaste na vlasti. Isus, zatim, čini nešto što nije trebao. Naime, u povijesti Izraela bijahu dva događaja koje se rado htjelo prepustiti zaboravu, prošlosti. U tim događajima, kada su trebali pomoć, Bog nije pomogao Židovima koji su imali pravo i povlastice, nego je pomogao omraženima – poganima.

Isus izvlači iz zaborava ta dva događaja: „Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji“ – dakle, i u Izraelu – „I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj.“ – u pogansku zemlju. Ovim Isus poručuje da je Božja ljubav univerzalna, ne samo svugdje nego i za sve.

Božju ljubav ne privlače zasluge ljudi nego njihove potrebe. Isus ide još dalje: „I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.“ Poganin i k tome još neprijatelj Izraela.

E ovo je previše! „Čuvši to, svi se u sinagogi“ – dakle, svi, svi su protiv njega – „svi se napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada“ – Evanđelista anticipira Isusov završetak kada će biti ubijen izvan svetog grada Jeruzalema. „I odvedu na rub brijega“ – podsjeća na brdo Sinaj – „na kojem je sagrađen njihov grad“  – potpuno odbacivanje Isusa od strane naroda.

11081156_1434017186908523_3175604129802183282_n„Da ga strmoglave.“ Prvi puta Isus propovijeda u sinagogi i rezultat je nakana da ga ubiju. Za Isusa, opasnost neće biti grešnici, raja, odbačeni od društva nego najopasnija mjesta i osobe biti će one religiozne. Upravo će ga te religiozne osobe osuditi, razapeti, ubiti. „No on prođe između njih i ode.“ Zašto evanđelista napisa pomalo čudan ovaj redak? Sve to mnoštvo iz sinagoge koje ga nastoji ubiti – a on prođe između njih? Luka anticipira Isusovo uskrsnuće: smrt njime nije zagospodarila nego Isus nastavlja svoj put.

„I ode“ Kamo? Prema Jeruzalemu. Nakon ovog prvog odbijanja u svom zavičaju, Isus je shvatio da ide ususret opoziciji, opasnosti za vlastiti život i smrti. No, Isus se ne predaje. On želi biti svjedok Božjeg oprosta, Očeve ljubavi pa bilo to i pod cijenu vlastita života.

Z. I.