U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: „Vina nemaju.“ Kaže joj Isus: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!“

Svadba-u-Kani-Galilejskoj (Small)A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: „Napunite posude vodom!“ I napune ih do vrha. Tada im reče: „Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.“ Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega  njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. (Iv 2, 1-12)

Isus pretvara vodu u vino, a mi smo uključeni u ovo čudo pretvorbe. I mi smo sudionici na svadbama. I mi doživljavamo trenutke radosti i ushita, ali i trenutke žalosti i krize. I mi doživljavamo situacije da nam vina ponestaje. Vina radosti ili vina sreće, vina povjerenja ili vina nježnosti. A ponestane ga tako da vrčevi presuše kao da u njima nikada ni kapljice nije bilo, pa se čovjek pita što će tu prazni? Nažalost, to vrijedi za sve naše odnose. Jednostavno ponestane vina radosti. A tada trebamo ONOGA koji nam jedini može dati novo vino, Krista.

Oko, srce i riječ

Iako se to nekako može reći za sva evan­đelja, ipak ovo je evanđelje puno, krcato Božjom objavom. Ivan i inače piše zbijeno i višeznačno. Postoji, recimo tako, vanjsko lice izvještaja: svadba dvoje mladih u Kani i prvo čudo Isusovo. No u dubljoj perspektivi naviještaju se zaru­ke Isusa i njegove Crkve. Znamo da će Ivan tako prikazati Isusove posljednje časove na križu: kao Eva iz boka Ada­mova, Crkva nastaje iz probodena boka Isusova. I ondje „poteče krv i voda“ kao znak temeljnih otajstava – sakra­menata Crkve: krsta i euharistije.

Gospa i papaI ovdje je u središtu Isu­sova čudesnoga zahvata: voda i vino. Ivan za to ne rabi imenicu čudo, nego znak. Čudo pretvorbe vode u vino oz­načuje još veće čudo, čudo krsta i euharistije. Ne smijemo mimoići ni divnu scenu Marijina posredništva. Ona je ima­la oko dazamijeti i srceda posreduje kao i riječ da upozo­ri. Zamijetila je prva da je svadbeno veselje ugroženo. Ka­ko je to jednostavno, ali s koliko majčinske ljubavi prenije­la Isusu! A sluge upozorava kako treba da se vladaju kad Isus zahvati u stvar. Svaka je riječ ovdje puna otajstava. Koju ćemo istaći? Papa Ivan Pavao II. voli isticati Mariji­nu riječ: „Učinite što god vam on kaže.“

Nasljedujmo Ma­riju u ovoj pažljivosti prema mladencima: imajmo oko da zamijetimo gdje nas tko treba i gdje treba posredovati. Ne zaboravimo da je cijeli događaj jednom jedinom riječju stavljen pod znak križa: „Još nije došao moj čas.“ Cijeli je život Isusov po Ivanu nagnut prema jednom odlučnom ča­su, a to je čas njegove žrtvene ljubavi prema Bogu i ljudi­ma. AMEN!

fra Bonaventura Duda