“Liturgijsko slavlje Uzvišenja svetoga križa nas potiče na svjedočenje vjere s poniznim služenjem, na spremnost životom platiti vjernost evanđelju ljubavi i istine. Znak križa je u biti srž naše vjere jer nam govori koliko nas je Bog ljubio; govori nam da je ljubav jača od smrti u svijetu “

Is rašKrižni put vodi sve tamo od Pilata koji uzalud pokušava oprati ruke, pa do Josipa Arimatejca i Nikodema koji prije bijahu u strahu i potaji, a sada su aktivni učenici i sveto tijelo polažu u grob. Kršćanin je čovjek koji ulazi u tajnu križa Kristova.

Križ je zaboden u zemlju zato da pokaže gdje je prava veza s Bogom – što je prava vjera, istinska religija. Križ zaboden u zemlju ujedno je upozorenje na opasnost. Raskrinkava pseudoreligiozne zavodnike koji za ime sotonizma ili vlastitog džepa zbunjuju i razaraju duševni svijet. Križ uzdignut prokazuje lukave spletke pseudocrkava koje u službi moćnika ovoga svijeta rovare po dušama. Zlorabe intimu, pobožne osjećaje i mladenački idealizam. Samo je vertikala križa veza zemlje s nebom.

Samo Isusove raširene ruke privlače k njemu. Nitko ne može doći k Ocu osim po njemu (Iv 14,6). Svaka teologija, ma iz koje vjere, ako to niječe, mora ozbiljno preispitati svoje temelje.

Na kalvariji prvi čavao zabijaju. Reska, žestoka bol prostrujila je u tili čas i odjeknula cijelim tijelom. Potom čekić i po drugom čavlu udara. Prikovane su ruke koje su blagoslivljale i umnažale kruh, koje su oslobađale od spona bolesti i same smrti. Ljudi mu pribijaju i noge na križ tako da više ne prolaze zemljom, da Spasitelj više ne čini dobro. U cvijetu ljudske snage, u počecima velike misije Kraljevstva Božjeg mladi je Mesija izručen da ga uhite i svežu, pogrde i izbičuju, razapnu na križ.

Isus je primio na se križ zato da pokaže dubinu ljubavi Božje. Kad mi se učini da me je i Bog ostavio, Isus je sa mnom. On je to doživio na križu. Kad me iznutra tišti i izjeda nepoznata patnja, kad više ništa ne razumijem i ne osjećam, nego samo muku, on je sa mnom.

Isus prima na se križ zato da nas upozori na našu smrt. Planiram li poslove, znam da mi je vrijeme ograničeno. Kad mi dobro krene, svjestan sam da u grob ništa neću sa sobom ponijeti. Nad humkom samo će križ ostati. Ako izazivam svađu, već sad mi je jasno da na smrtnom času sve izgleda drugačije, pokazuje se prava vrijednost.

Isus prima na se križ zato da posveti bol svih onih koji pate zbog naše mržnje ili prezira. Isus prima na se križ zato da pokaže kako je jedno s onima koji trpe zbog opakih bolesti ili prirodnih katastrofa, s onima koje pritišće smrtni strah. Isus posvećuje njihovu patnju. Kad nam pamet staje i s grčem se pitamo „Zašto?“, Isus ne objašnjava doduše, nego širi probodene ruke da zagrli cijeli svijet.

Veliki Petak osobit je dan u crkvenoj godini kad se ne slavi Euharistija. Crkva uklanja s glavnog oltara Presveti Sakrament. Zacijelo se i tako prisjećamo da smo se i mi svakim svojim grijehom uvrstili u podivljalu, nahuškanu svjetinu koja bijesno viče: „Ukloni, ukloni!“

VećeIsus prima na se križ da objavi tajnu Božju.

Raspelo je poziv: Gledajte, mene su proboli! To je Božji zov. „Gledajte me, mene ste do u dubinu ranili kad ste đavolskom maskom prekrili svoje lice i činili grijeh. Dao sam vam život, dao sam vam ovaj svijet, a vi ste me proboli. Sad mene gledate!“

p. Niko Bilić