Mala TCrkva 1. listopada slavi blagdan svete Terezije od Djeteta Isusa. Ta svetica, koja je umrla u 24.-oj godini života i koja je silno ljubila Crkvu, htjela je biti misionarka, ali je htjela imati sve karizme, te je govorila: “Htjela sam činiti ovo, ovo, ovo”, htjela je imati sve karizme. I otišla se pomoliti. U molitvi je osjetila da je njezina karizma bila ljubav. I tada je izrekla lijepu rečenicu: “U srcu Crkve ja ću biti ljubav”. I tu karizmu imamo svi: sposobnost da ljubimo. Molimo se svi svetoj Tereziji od Djeteta Isusa za tu sposobnost da ljubimo Crkvu, da je ljubimo mnogo, i prihvaćamo sve one darove s tom ljubavlju sinova Crkve, naše svete hijerarhijske majke Crkve.

 

MARIJA U SRCU SVETE MALE TEREZIJE

Presveta Djevica! Što bih vam mogla o njoj reći? Pa, to je moja Majka! Ne boj se da ćeš previše ljubiti Presvetu Djevicu. Nikad je nećeš dovoljno ljubiti… Blažena Djevica nikad mi ne uskraćuje svoju pomoć kad god je zazovem, nego se kao najnježnija majka uvijek zauzima za mene.

Sigurna sam da je njezin stvarni život bio vrlo jednostavan… pogrešno je prikazuju nepristupačnom, a ne kao onu koja se može nasljedovati. Treba istaknuti njezine kreposti, reći da je živjela iz vjere kao i mi… Jedino u čemu je Presveta Djevica savršenija od nas je to što nije mogla griješiti, jer je bila izuzeta od istočnog grijeha… Kažem vam ona više voli nasljedovanje nego divljenje; njezin život bio je tako jednostavan.

Gledajući ove noći Presvetu Djevicu shvatila sam da je ona trpjela mnogo, ne samo na duši nego i na tijelu. Trpjela je mnogo toga na putovanjima zbog vrućine, hladnoće, zbog umora… Da, Ona zna što znači trpjeti.

Djevica je držala u svojem krilu izobličenog i mrtvog Isusa… Sin je Božji htio da i Njegova Majka bude podložna velikoj tjeskobi srca, da bude u noći… Ne znači li to da je patnja na zemlji dobra?! Da, trpjeti ljubeći – to je najčišća sreća!

Marijo, s tobom sam zajedno trpjela i ono što sada želim, to je pjevati na tvojim koljenima, pjevati Majko, zašto te volim… i za sve vijeke ponavljati da sam tvoje dijete…

hqdefault1-670x502 (Small)Ne, meni Presveta Djevica nije skrivena, jer ja je i suviše volim. Želim živjeti s tobom i slijediti te svaki dan… Rado bih, o Majko, opjevala zašto te volim i zašto mi na spomen tvojega imena srce zadršće… …zašto mi na pomisao o tvojoj uzvišenoj slavi i veličini dušu ne hvata strah… Čega se imamo bojati? Budući da nas Marija ljubi i poznaje našu slabost, kakve li radosti za nas kad pomislimo da je ona naša Majka… a Ona je više Majka nego Kraljica…

Presveta Djevica nema Presvetu Djevicu da je ljubi. Ona nije tako sretna kao mi! O Marijo, kad bih ja bila Kraljica neba, a Ti da si Terezija voljela bih biti Terezija, da bih Ti bila Kraljica neba. Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego samo na ljubav s kojom se ona obavljaju. (Sv. Mala Terezija)