sveti-ilija-prorok (Small)U one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb, uđe u neku pećinu i prenoći u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.  Riječ Gospodnja. ( 1Kr 19, 9a.11-13a) 

Prastari biblijski pisac ističe da se Bog javlja kao blagi lahor, da je njegov pristup čovjeku uvijek ugodan

Uvijek me iznova očarava Ilijin susret s Bogom na gori Horebu. Ilija je silan prorok koji je revnovao za Gospodina, Boga Izraelova. U svojoj revnosti za pravu vjeru Izraela pobio je 450 Baalovih svećenika. No, kad mu je zbog toga Izabela zaprijetila smrću, Ilija se uplašio. Obeshrabrio se i zaželio umrijeti. Podigla ga je riječ Gospodnja i briga po jednom gavranu koji mu je donosio kruh. Nakon četrdesetdnevnog hoda i razmišljanja o sebi, Ilija stiže na brdo Horeb i spreman je za susret s Bogom.

I riječ Gospodnja ga priprema na susret s Bogom. Živo zamišljam, slušam i gledam prizor koji opisuje današnji odlomak iz Prve knjige o Kraljevima. Pred Ilijom se Bog očituje u istim znakovima kao i kod sklapanja Saveza: grmljavini, ognju i potresu. No, sveti pisac veli da Bog nije bio ni u vihoru, ni u potresu, ni u ognju, nego u iznenađujućem šapatu laganog i blagog lahora. Pred tim Božjim očitovanjem Ilija zakri lice plaštem. Ilija je spreman za novo poslanje i dobiva ga iznova od Boga.

Proroka Iliju, kojemu je danas spomen, posebno slave vjernici u Bosni – jer ga svetim smatraju i katolici i pravoslavni i muslimani. Živio je u 9. st. pr. Krista, borio se protiv bezbožnoga kralja i kraljice, navještao čudesne znakove. Posebno je važan njegov susret s Bogom na brdu Horebu. Čuo je vihor, osjetio potres, vidio oganj – ali Bog nije bio u tim strašnim znakovima, nego u “šaptu laganoga i blagoga lahora” (1kr 19,12)

Eto i prastari je biblijski pisac morao istaknuti da Bog dopušta i velike nevolje, da i to može biti neizbježno, ali on sam javlja se kao blagi lahor, njegov je pristup čovjeku uvijek ugodno čovječan.

Kad bog oštro nastupa, to može nečovjeka obuzdati, ali kad želi biti čovjeku prijatelj – a to mu je glavno – onda nastupa poput lahora koji osvježuje. U Novom zavjetu posebno je istaknut Isusov osobni susret s Mojsijem i Ilijom. Bilježe to evanđelisti Marko (9,2-10) i Luka (9,28-36). Isusu je bilo važno da baš apostolski prvak Petar s još dvojicom izravno doživi taj njegov susret i razgovor s Mojsijem – koji znači zakon, i s Ilijom – koji znači proroštva. Isus tako prima pred apostolima svjedočanstvo Zakona i Proroka.

Time se ispunjaju uvriježene nade u Izraelu da će baš Ilija navijestiti Mesijin dolazak. Ali Isus se odmah trudi upozoriti učenike da se proroštva ne moraju doslovno shvaćati pa kaže za Ivana Krstitelja: “On je Ilija koji ima doći.” Ivan je, naime, izvršio ono što je bilo prorečeno o Iliji.

DođiTako nas biblijski zapisi o Iliji upozoravaju što ispravnije biblijski misliti, shvaćati i proroštva više po smislu nego doslovno. U knjigama Prva i Druga o kraljevima prikazan je taj snažni prorok kao svjedok hrabre vjere u jednoga Jahvu, u čudesnoj suradnji s Bogom.

U svima nama prelamaju se iskustva Ilijina… Htjeli bismo snažnog Boga koji grmi i trese, čvrsto u ruci drži konce događanja, osvećuje se i iskorjenjuje zlo.

No, Bog nam prilazi u tišini, blagosti, nemoći i samoći. I svaki susret s njime nadilazi naša očekivanja, ostavlja nas u tišini da zakrijemo lice plaštem i poklonimo se spremni za novo poslanje. (B. R.)