OvcU ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.“ Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.

Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.”(Mk 6, 30-34)

U Markovu evanđelju ove nedjelje, kao uzgredice, spominje se tema: Isus – Dobri pastir. Dobri pastir što oko vrata nosi izgubljenu ovcu jedan je od najljep­ših spomenika drevne umjetnosti prvih kršćana. Slika je puna biblijskih nadahnuća: Usp. Ez 34 …, Iv 10, Lk 15,5, Mk 6,34 i dr. Ovo ljetno vrijeme doba je mladih misa. Kršćanski se narod raduje novim, mladim, zanos­nim ljudima kojima će biti povjerena pastirska služba u Crkvi. U 1. čitanju prorok Jeremija počinje sa „Jao pastirima“: kakav pastir ne smije biti. A evanđelje za uzvrat u Isusu, Dobrom pastiru oslikava kakav pastir treba da bude. Ova nedjelja je također veliki: „Memento – Sjeti se!“ svima koji u Crkvi obnašaju pastirsku službu. Ima jedan oštar tekst sv. Grgura pape. Očito da se ne odnosi na sve pastire. Ipak, neka bude podsjetnica svima. Blago onima kojih se ne tiče! 

„Što će biti s nama pastirima koji primamo plaću a u stvari nismo pravi radnici? Svakog dana dobivamo do­hotke od svete Crkve, a tako se malo trudimo propovijedati za Crkvu nebesku. Razmislimo koliko će biti ka­žnjen onaj koji primi plaću za trud, a bez truda. Živi­mo od vjerničkih darova, a koliko se trudimo za duše vjernika? Primamo kao plaću ono što vjernici prinose za oproštenje svojih grijeha, a ne znojimo se koliko bi trebalo da molimo i propovijedamo protiv njihovih gri­jeha.“

 Rad je veliki blagoslov za čovjeka. Po njemu je najvećim dijelom uspio postati to što jest. Teško je odrediti neku univerzalnu mjeru rada. Ali, ako netko ne zna u poslu stati, potrebno ga je upozoriti. Ako je njegova umna i fizička snaga stalno ‘napeta’ može se dogoditi da ‘pukne’ i onda nikakve koristi od nje. Dakle, treba znati ‘stati’ i odmoriti se. U osami u Bogu naći sebe, biti u miru s njim i ukloniti sve ono što čovjeka razdire u srcu. Slušajmo Isusa!

Bioritam života

I opet stranica tako tipična za umjeće Marka-pisca. U nekoliko poteza umije toliko toga izreći. Najprije – na početku i na kraju današnjeg evanđelja – silan „pokret masa“ oko Isusa. Nasuprot tome, smirujuća slika apostola kojima Isus želi odmor i samog Isusa koji pristupa tim masama kao Dobri pastir.

– Apo­stoli se vraćaju s prvog misijskog puta. Sveti oci rado upozoravaju na poredak riječi: izvješćuju Isusa što su „učinili i naučavali“. Najprije treba Evanđelje činiti i samim tim već naučavati (usp. Dj 1,1).

– A Isus? Kako je pažljiv prema Apostolima. Nuka ih da se odmore. Ove se riječi često spominju u uvodima u duhovne vježbe jer govore o „osami“ i „samotnom mjestu“. No to je njihov prilagođeni smisao. Istina, i duh nam treba od­mora. Isusu je ovdje baš do tjelesnog odmora učenika. U ovo vrijeme ljetnih odmora to je trenutak da svećenik zaželi svima ugodan odmor. Počinak spada u temeljni Stvoriteljev bioritam čovjekova života: dan-noć, radni tjedan-subota (nedjelja), svagdani-blagdani …

Nedjelja Dobroga P.– Kako je plastičan Markov r. 33 o tom „pokretu masa“ oko Isusa! Za uzvrat, kako smirujuće djeluje Isus. „Kad izi­đe“, kao da želi učenike očuvati od te navale svijeta. No sam ne mari za odmor. I tu nam Marko, onako kao usput, pruža uvid u srce Isusovo. I opet, kao usput tako zgusnut teološki izraz „jer bijahu kao ovce bez pas­tira“.

Isus im dakle pristupa kao Dobri pastir (što će Ivan razviti u cijelom 10. poglavlju svog evanđelja). Ta divna Isusova crta – sažalnost, samilost – toliko je u isto vrijeme i ljudska i božanska. Ona treba da opečaćuje svakog Isusova učenika, a naročito one koji su se sta­vili u službu Isusove pastirske ljubavi. AMEN!

 fra Bonaventura Duda