Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

ivan_krstiteljk (Small)Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. (Lk 1,57-66.80 )

U Crkvi slavimo samo tri  blagdana rođenja: blagdan Isusovog rođenja – Božić, Marijinog rođenja – Mala Gospa i danas slavimo blagdan rođenja Ivana Krstitelja. Ovo su tri osobe koje na poseban način pripadaju Bogu: Isus kao Sin Božji koji je začet po Duhu Svetome, Marija kao milosti puna koja nikada nije bila pod vlašću grijeha, a Ivan je očišćen u majčinoj utrobi prilikom Marijinog pohoda Elizabeti. Ostalim svecima slavimo dan njihove smrti: oni su tada rođeni za nebo.

Uz izvještaj o samom rođenju, koji je sadržan u jednoj jedinoj rečenici, današnje nam evanđelje naglašava još dvije važne stvari koje su vezane uz Ivanovo rođenje. Prva je stvar da su dječaka osmi dan obrezali. Obrezanje je bio čin vjere. Tim se činom dijete inkorporiralo u Božji narod. Druga važna stvar je bila u tome da su djetetu nadjenuli ime. Pokazalo se da je i ovdje na neobičan način intervenirao sam Bog u dodjeljivanju imena. Naime, bilo je uobičajeno – kao i kod nas – djetetu dati ime nekoga od rodbine ili, kao što je ovdje slučaj, dati mu ime njegova oca. Dvije nas intervencije upućuju na to da je to ime čudesno odabrano od samoga Boga. Najprije intervenira djetetova majka: “zvat će se Ivan!” Istim ga imenom napismeno naziva i njegov otac koji je još uvijek nijem: “Ivan mu je ime!”

Možda je nama danas svejedno kakvo će ime dijete imati. Zato imamo imena bez ikakvog značenja, ili imena iz pukog pomodarstva da nadjenemo neko strano ime glumca ili pjevača.

Vrhunac Ivanove poruke bit će vezan uz Isusa Krista i Kristovo poslanje. Ivan će to, ukazujući na Isusa, jednostavno reći: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Iv 1,29). Upravo kroz opraštanje grijeha pokazat će se u najvećem stupnju koliko je Bog milostiv i koliko mu je stalo do čovjeka.

Ivanovo rođenje, i sve što je uz to vezano, bilo je izvor mnogih pitanja. Prava je vjernička mudrost prepoznavati čudesnost Božjeg djelovanja u našem svijetu. Nije ovaj svijet, a niti naši životi, prepušten slučajnosti ili hirovima prirode. Iza svakog života stoji Bog sam. Pitanje će biti samo u tome koliko ćemo Bogu dopustiti da uđe u naše živote i da djeluje po nama u ovom svijetu. Bog je raspoložen činiti uvijek iznova velike stvari, služiti čovjeku i pokazati koliko je i danas milostiv.

Rođenje Ivana Krstitelja bilo je izvor i povod za slavljenje i blagoslivljanje Boga. Bog je velik, nitko nije kao Bog. U samom Bogu je razlog da ga slavimo i blagoslivljamo. Zaharija je tom prilikom izrekao veliki hvalospjev: “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj” (Lk 1,68)!

I nama je važno prepoznavati takve situacije u kojima nas Bog pohađa i djeluje. Današnji blagdan velik je u sebi, ali i nama danas pokazatelj je onih temeljnih vrijednosti na kojima čovjek mora graditi svoj život od trenutka njegova začeća pa do punih ostvarenja u životu. Nema čovjeka kojemu Bog nije namijenio svoj zadatak.

Isusu (Small)Taj zadatak ostaje samo kao trajna ponuda čovjeku da ga u slobodi prihvati. Bog ništa ne čini na silu, on čovjeka ne lomi. Mi znamo za mnoge situacije opisane u Bibliji u kojima se pojedinci nisu otvorili Bogu. Ostali su zatvoreni u svoj mali svijet. Na svakom je od nas mogućnost otvoriti se Bogu i njegovom djelovanju kako bismo bili plodonosni za ovaj svijet u kojem živimo. Riječ Božja ne dopušta da ostanemo u lažnom miru i da mislimo kako nas nije briga za ljude s kojima živimo. Tako nas i ovaj današnji blagdan poziva na razmišljanje i djelovanje, poziva nas da ispunimo svoj životni poziv na način kako nam ga je Bog zamislio. (pripremio fra Ante)

Pripraviti, prepoznati, umanjujući samoga sebe, da omogućimo Gospodinov rast – to je  poziv svakoga od nas, svakoga pravog kršćanina, jer pravi kršćanin ne naviješta samoga sebe, naviješta Drugoga i njemu – Gospodinu – pripravlja put.

Razlučojmo, znajmo razabirati istinu od privida; budimo ljudi razbora i znajmo se poniziti kako bi u ljudskom srcu i duši mogao rasti Gospodin…