U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 16-20)

TrojstvolPresveto Trojstvo je katolički blagdan, jedan od najvažnijih u crkvenoj godini. Slavi se u prvu nedjelju nakon blagdana Duhova (nedjelja prije blagdana Tijelovo).

Bog u sebi nije osamljenik – samoživac nego trojstven, dinamika odnosa triju različitih Osoba u jedinstvu jedne božanske naravi. Ta je dinamika izvor naše plodnosti, naše ljubavi i naše osobnosti. Bez otajstva i otajstvenosti ne možemo se ostvariti kao ljudi. A to svi želimo i zato nam je potreban Trojstveni Bog. Bog Otac je Stvoritelj. Bog Sin je Otkupitelj (Spasitelj). Bog Duh Sveti je Životvorac (Sveznajući, Posvetitelj, koji Oživljuje).

Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u čast Presvetog Trojstva. Svetkovinom Presvetoga Trojstva ispovijedamo vjeru u jednoga Boga u tri božanske osobe – Oca i Sina i Duha Svetoga. To je najdublja i najveća tajna naše vjere, tajna intimnoga Božjeg života. Svojim umom to ne možemo dokučiti ni shvatiti, jer je Bog neizmjerno veći od nas i našega razuma. 

Jedinstvo u Trojstvu – Čovjek nikada ne bi mogao svojim ograničenim umom nazrijeti intimni život božanskih Osoba. Ali Bog, neizmjerna i sama ljubav objavio je čovjeku svoj život. Objavio ga je iz ljubavi prema stvorenju. Pozvao je čovjeka da jednom bude sudionik intimnoga Božjeg života i zato mu je omogućio da nazre tajnu života što se odvija u krugu presvetoga Trojstva. 

U cijeloj su prirodi vidljivi tragovi Boga Stvoritelja. Svako nam biće svjedoči da postoji Bog i da je ono Njegovo stvorenje, djelo Njegovih ruku. A da je božanska bit u trima osobama, to  ne možemo vidjeti ili pročitati iz stvorenja. Tu tajnu objavio nam je sam Bog Otac po svome Sinu, koji je druga božanska osoba i koji nam se pojavio u obličju čovjeka. Po objavi nam je poznato da među osobama nema razlike u dostojanstvu i savršenosti. Sve tri osobe na isti su način Bog. Nije jedna više, a druga manje Bog, a ipak se jedna od druge razlikuju. 

Prvu „osobu“, koja je bez početka i porijekla, promatramo kao davaoca života svemu što postoji. Ta osoba s pravom nosi ime „Otac“ i ona to jest. Od nje potječe svako očinstvo na nebu i na zemlji. On je prisutnost u sebi i poznaje sebe u svoj svojoj punini, a sebe izriče u svojoj osobnoj Riječi, a ta je Riječ njegov Sin. Otac u svomu Sinu gleda odraz samoga sebe i daruje mu svu svoju ljubav. Istim intenzitetom Sin uzvraća svoju ljubav Ocu. „Abba, dobri oče!“, to je njegov usklik, zov koji izvire iz srca Sina. To je međusobno darivanje Oca i Sina u ljubavi, a ta ljubav opet je osoba – treća božanska osoba – Duh Sveti. 

Slaveći ovu svetkovinu prihvaćamo važnost zajedništva u životu Boga i ljudi. Bog je Bog zato što se dariva u ljubavi unutar Tri Božanske Osobe: Oca i Sina i Duha Svetoga i prema van stvarajući druga bića te puštajući ljude u svoje Božansko zajedništvo. Tako i mi postajemo više ljudi, ako se iskreno darivamo u ljubavi Bogu i ljudima.

Kršteni smo u ime Oca, Sina i Duha Svetoga

To je svečani završetak Matejeva evan­đelja. Isus se tu predstavlja kao Opunomoćenik Boga Oca; njegov je svemir, njegov je svijet, njegovo je nebo i zemlja. Možemo pobuditi u sebi sreću: i mi smo nje­govi. Stoga Isus svojim učenicima prenosi svoje posla­nje. Cijeli svijet i svaki kutak svijeta, cijelo čovječan­stvo i svakoga čovjeka predaje njihovoj marljivosti i ljubavi. Vrhunsko djelo misija jest da svaki čovjek po­stane učenik Isusov. To je najveće čovjekovo promaknu­će. Svakoga čovjeka Krist krstom uvodi u zajedništvo Boga Trojednoga. Nad svakim je zazvano ime – to jest zaštita i snaga – Oca i Sina i Duha Svetoga. Krstom je zapravo svaki čovjek „uronjen“ (to izvorno znači ri­ječ „krstiti“) u sam intimni suživot Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.

704858_728784563837413_4431604097073146764_oIsusove krsne riječi u završnici Matejeva evanđelja uronjene su u tolike njegove iskaze: o sebi, o Ocu, o Duhu Svetomu i – o nama. On ne govori samo o ta­janstvenoj Trojici, on govori i o našemu suživotu s tom Trojicom. Nije li onoga dana uskliknuo: „Nitko ne po­znaje Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi“ (Mt 11,27). A na drugomu mjestu reče: „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10,30). Ali u isto vrijeme iskazuje volju i molitvu da mi – iznutra – uđemo u to jedinstvo Oca i Sina: „Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu … da budu jedno kao što smo mi jedno“ (Iv 17,21-23). U to se uklapa i govor Isusov o Duhu Svetomu: on je Duh Oca i Sina (usp. Iv 14,15 sl; 14,26; 15,26 itd) i taj će Duh stanovati u nama (Iv 14,17) kao što stanuje u nama Otac i Sin (Iv 14,23).

No valja napomenuti i ovo. Cijela završnica Mate­jeva evanđelja ima eklezijalni naboj. Isus nema pred očima samo pojedince nego cijelu Crkvu. I upravo krstom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga nastaje Crkva. Crkva je – kako divno piše sv. Ciprijan tumačeći Očenaš – „puk skupljen iz jedinstva Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Taj je Ciprijanov tekst ušao u koncilsku konstituciju o Crkvi (LG 4).

Njim za­vršava izlaganje kako se Crkva izvija iz misterija Troj­stva i u taj se. isti misterij smješta. Vrlo je značajan taj izričaj „iz jedinstva – de unitate“. Crkva učestvuje u misteriju Svete Trojice, pa stoga ona treba i da odrazuje trojično jedinstvo. Doista se može reći, kako piše H. De Lubac, da je Crkva „misteriozno proširenje Troj­stva u vremenu. Ona ne samo da nas pripravlja na ne­beski život sjedinjenja; po njoj i u njoj mi smo već sada učesnici u tom životu. Crkva proistječe iz Trojstva i puna je Trojstva.“ AMEN!

(fra Bonaventura Duda)

Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ istine, i Duha posvetitelja, da ljudima objaviš tajnu svoga života. Udijeli nam da ispovijedamo pravu vjeru, priznajemo slavno i vječno Trojstvu te se klanjamo tebi, svemogućem i jedinom Bogu.  (Zborna molitva)