107 A BU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.“ ((Iv 15, 26-27; 16, 12-15)

Nedjelja Duhova jedna je od najstarijih kršćanskih svetkovina Crkve. Slavljena je vrlo rano, a o tome dodatno svjedoče dva spomena u Svetom Pismu: u Djelima apostolskim (Dj 20,16) i u Prvoj poslanici sv. Pavla Korinćanima (1Kor 16,8). Nadomješta židovski blagdan Pentekoste, koji se slavio 50 dana nakon Pashe i kojim se slavilo sklapanje Starog Saveza na brdu Sinaj.

Kršćani, katolici, pravoslavni i protestanti, slave Duhove pedeseti dan nakon Uskrsa (u brojanju se uključuju i Uskrs i dan Duhova). To znači da su i Duhovi pomična svetkovina koja se mijenja svake godine i ovisi o danu kada se slavi Uskrs. Ovom svetkovinom završava i uskrsno vrijeme.

Slavi se i kao blagdan „rođenja Crkve“ budući da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se „dalo krstiti te su primili Duha Svetoga“.

Na nedjelju Duhova, kada je Duh Sveti sašao nad apostole, oni su dobili darove Duha Svetoga. Ti su im darovi pomogli ispuniti njihovu misiju, a to je propovijedati Evanđelje svim narodima. I nama ovi darovi, po sakramentu svete krizme, pomažu da živimo kršćanskim životom, da živimo u Kristu Krist u nama.

Naziv Duhovi u hrvatskom jeziku dolazi iz liturgije. On ne znači mnoštvo duhova, nego je ostatak starog naziva „Duhovi dani“. Prije liturgijske reforme blagdan Duhova imao je svoju osminu. Nakon reforme, dani nakon Duhova pripadaju vremenu kroz godinu, a od osam dana, za svetkovanje Duhova ostala je samo nedjelja.

Zanimljiv je naš naziv za današnju svetkovinu. To nije plural od riječi „duh“. To je posvojni pridjev od imena Duh: Duhovi dani. Svetkovina se slavila tri da­na. Odatle u nekim krajevima naziv Trojaki. Već u svemu tome ima znamenja. I u Djelima apostolskim prvi su Duhovi povezani s osjećajem punine. Izvorno Luka piše: „Kad su se navršavali-napunjali dani Pedesetnice …“ (Dj 2,1). Bila je to pashalna, danas uskrsna Pedesetnica. I doista, dar Duh u Svetom pismu označuje pu­ninu svih Božjih darova. Dar Duha vrhunski je dar Krista uskrsloga. Odatle i „sedam darova Duha Svetoga“ jer je u biblijskoj simbolici broj 7 znamen punine: zbroj od 4 (broj svijeta – četiri strane svijeta) i 3 (Božji broj: nedjeljiv, označuje jedinstvo, a naznačuje i trojstvo). Uđimo u ovo razmišljanje s molitvom Duhovske posljednice: „Sedam svojih dara daj!“

Svi ljudi koji dosljedno vjeruju u Isusa Krista imaju Duha Božjega, jer je to Isusov Duh. U njima bi se, kroz vjerničku djelatnost, trebalo prepoznavati prisutnost Duha Životvorca koji umornima i slabima olakšava teret života; koji žalosnima donosi utjehu i nadu; koji fizičkim i psihičkim ranjenicima pospješuje zacjeljivanje rana, a u ledena srca unosi toplinu i radost novoga života. Duh je snaga koja vodi svakoga čovjeka u borbi za uspostavu novoga društva.

Biblija..Uvoditelj  u „svu istinu“

Ove godine sveta nam liturgija nudi dva vrlo jaka Ivanova odlomka iz oproštajne Isusove besjede. Nakon Svete večere Isus naviješta učenicima svoj vrhunski uskrsni dar: Duha Svetoga. Najprije spome­nimo njegovo ime. On je Parakletos što znači Advokat, Branitelj ili – osobito po Vulgatinu Consolator – Tješitelj. On je također najeminentniji Isusov Svjedok koji i od Isusovih učenika stvara osvjedočene svjedoke. Taj je Duh Sveti zajedničko „dobro“ Oca i Sina. On je njihov Duh. On je vrhunski dar Oca (Iv 14,16) i Sina (Iv 15,26) nama do te mjere da će se u nama nastaniti (Iv 14,17). Taj je Duh po Isusu – u oba današnja odlomka – nadasve Duh istine.

Istina o Bogu i čovjeku, istina o Isusu kao Sinu Božjemu i Spasitelju svijeta – na kraju krajeva, sva i svaka istina, istina svake zbiljno­sti – najtješnje se povezuje s Duhom Svetim.

Vrlo je važan ovaj izričaj: „On će vas upućivati u svu istinu.“ U grčkom stoji vrlo slikovit glagol hodegesei – putem će vas voditi. Hrvatski prevodilac se mora pitati kojim glagolom da prevede taj grčki izraz, trajnim ili svrše­nim. No ako uzmemo u obzir cjelokupnu istinu Crkve, Duh Sveti je obećan ne samo apostolima, nego i njiho­vim nastavljačima i nasljednicima, obećan je i darovan cijeloj Crkvi i svima vjernicima sve do svršetka svije­ta. Crkva napreduje u spoznaji Božje objave, često iza­zvana i novim problemima ljudi i svijeta. Oči­to, iz sklopa Ivanova evanđelja, ta „istina“ nije samo skup intelektualnih spoznaja nego, možemo reći filozof­skim jezikom, skup vrednota.

Duh Sveti nam daje ne samo spoznati nego i ljubiti te pronaći načina da to spoznato i voljeno provedemo u život, u puninu svoga bogoljublja i bratoljublja. No nije riječ samo o „istina­ma“. Možda bismo najbolje preveli riječ istina sa zbilja. Duh Sveti ostvaruje najintimnije zajedništvo između nas i vrhunske zbilje, a to je Bog, to su Sveta Trojica. To je konačno – „sva istina.“

Duh Sveti nam daje zaživje­ti – po ljubavi koju on razlijeva u srcima našim (usp. Rim 5,5) – u nutarnjem životu Oca i Sina i Duha Sve­toga. To treba da se odrazi i u našem unutar crkvenom životu i u svim suodnosima Crkve i svijeta. AMEN!

 fra Bonaventura Duda