jesus-holy-spirit-credit-kzlam36-blogspot (Small)«O, živa vatro ljubavna, što nježno mi ranjavaš dušu u najdubljem središtu! Ta više nisi bolna, okončaj već, ako želiš; pokidaj veo tog slatkog susreta!»

            Sv. Ivan od Križa, Živa vatra ljubai

 Prigodom svetkovine Duhova (skraćeno od: «Duhovi dani») moglo bi se na nebrojene načine meditirati o Isusovom Duhu, ali ono što meditacija nikako ne bi smjela zaobići jest njegova životnost.

Duh Sveti jest božanski život i životvorac te njegov spomen i susret s njim djeluju životno i životvorno. Ovi reci stoga se kane kratko posvetiti životnosti Duha Svetoga, i to pod vidom njegova života u vjernicima.

Čitatelju ovih redaka zasigurno nije nepoznata pojava duhovnog mrtvila. Ono je posljedica grijeha, tj. nevjere, beznađa i izostanka ljubavi. Takvo mrtvilo nije pojava samo među nevjernicima nego postoji i unutar Crkve, o čemu se sadašnji Papa nije ustručavao u više navrata otvoreno govoriti. Osoba u kojoj je božanski život mrtav ili umrtvljen duhovno ne napreduje, postaje slijepa za bogatstvo nevidljivoga te moralne norme doživljava samo kao teret.

U takvoj situaciji nužan je snažni obrat, upravo obraćenje. Nakon završetka Isusove vidljive prisutnosti na zemlji upravo se Duh Sveti, plod Isusove proslave, očituje kao djelatnik obraćenja. On očituje Isusovu ljubav i ponudu oslobođenja na način koji je čovjeku razumljiv. Čovjeku, koji se u svome duhovnom mrtvilu sveo na ovosvjetsku jednodimenzionalnost, Duh Sveti objavit će Isusa upravo u toj jednodimenzionalnosti. Vidljivim čudesima i znakovima, emotivnim i intelektualnim iskustvima ugode i prosvjetljenja On prodire u duhovno mrtvilo i donosi život, On nanovo stvara (tema osobito draga crkvenim Ocima). Kolikima su ozdravljenja, čudesna uslišanja, dar glosolalije, proroštva ili počivanje u duhu označili pravi obrat iz mrtvila u životnost vjere te ponovno otkriće sakramenata kao izvora života! Tako se Duh Sveti očituje na vidljivi i iskusivi način, ali još je važnije da se onkraj vidljivosti karizama On sam izlijeva u dušu te se objavljuje kao najveća Karizma, savršeni dar Uskrsloga za ljude post-uskrsloga, posljednjega vremena, vremena Crkve.

Zadatak onih koji su Duhom oživljeni bit će upravo otkriće samoga Duha Svetoga kao najveće Karizme. Vanjskim očitovanjima Duh im se približio, a sada su oni pozvani približiti se Duhu unutrašnjim životom. Na isti način kako moje mrtvilo nije dalo mira Duhu životvorcu dok me nije probudio, tako ni moje zastajanje na putu duhovnoga rasta neće dati mira Duhu dok me ne potakne nastaviti hod.

Slika vode koja izvire u meni da bi tekla prema životu vječnomu (usp. Iv 4, 14), slika vatre koju Isus pali i priželjkuje njezino širenje (usp. Lk 12, 49), silovito širenje Crkve nakon Duhova (usp. Dj) – sve mi to govori da Duh Sveti želi napredak te da duhovni život znači rast, širenje i plodnost. Prepoznajemo ovakvo djelovanje Duha Svetoga kako u apostolskome žaru prve Crkve, tako u brojnim pokretima obnove tijekom povijesti Crkve. Preko takvih karizmatskih pokreta životvorni Duh čini zapravo od cijele Crkve jedan veliki pokret, ne dopuštajući joj nikad da utone u turobno mrtvilo.

Za duhovni rast i životnost zato je presudno prihvatiti ovo kretanje. Pozvan sam punim plućima zaživjeti ovu životnost. Pozvan sam joj biti poslušan. Nakon snažnih očitovanja Duha bit ću pozvan osobito na šutnju. Šutnja će značiti prijelaz s prilagodbe Duha meni na prilagodbu mene Duhu. Poput proroka Ilije, u šapatu laganog i blagog lahora moći ću iskusiti njegovu božansku silu (usp. 1 Kr 19, 9-18), koja će me snažno mijenjati i slati me posredovati drugima preobrazujuću snagubožanskoga života.

M D U H (Small)Na duhovnome putu moguće su i mnoge stranputice. S jedne strane mogu se fiksirati na očitovanja Duha Svetoga te tako ostati na površini i ne ući u duboki odnos sa samom osobom Duha Svetoga. S druge strane pak mogu se smatrati duhovnim, ali u biti ostati pred vratima duhovnih odaja zbog pretjeranog opreza. Moja materijalna i intelektualna sigurnost sprječavaju me riskirati. Još uvijek više volim sebe nego Boga. Životvorni Duh neće mi dati mira ni u jednom ni u drugom slučaju. On uznemiruje i neoprezne i preoprezne. I one kojima nedostaje blagost i onima koji u lažnoj blagosti ostaju gluhi za njegova nadahnuća. To su stalni zahvati Duha u stalno prijeteće duhovno mrtvilo. To je poziv na predanje, na sveti rizik.

Onaj tko, jednom zahvaćen Duhom, ne ide putem djelotvorne ljubavi i crkvenoga jedinstva «Nema u sebi trajnoga, vječnoga života» (1 Iv 3, 15). Onaj tko, zbog straha da ne bude zahvaćen, niječe vidljivo djelovanje Duha riskira padom u neoprostivi grijeh (usp. Mt 12, 31-33).

Blagdan Duhova prilika je da se prisjetimo tko nas kao Crkvu uvodi u istinu, tko je duhovni vođa vjernika i kome Crkva treba biti poslušna. Iskreni pred sobom i pred svijetom nećemo moći ostati neosjetljivi pred životnošću Duha Svetoga za kojim vapi mrtvilo u nama i oko nas. Duhovno – i ne samo duhovno – umorna i umrtvljena Europa kao da čeka novi život, a niti čula nije da ima Duh životvorni (usp. Dj 19, 2).

Oni koji su upoznali život zar imaju pravo još uvijek čekati da konačno zažive tim životom i posvjedoče ga drugima?

 br. Dražen-Marija