Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!” Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim upita ih: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” – što znači: “Učitelju – gdje stanuješ?” Reče im: “Dođite i vidjet ćete.” Pođoše, dakle, i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: “Našli smo Mesiju!” – što znači “Krist – Pomazanik”. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!” – što znači “Petar – Stijena”. (Iv 1,35-42) 

Isus iČovjek, kao Božje stvorenje, uvijek čezne i traži Boga Oca koji je htio da mi, svaki pojedini postojimo kao odsjaj njegova lica. Svako drugo traženje je stranputica i svaka druga čežnja je iluzija. Naš kršćanski Bog je stvarnost, on nije izmišljeni bog, nego Emanuel – s nama Bog. On je Bog prisutan u svemu što nas okružuje. Za takvim Bogom tragajmo i njegovu prisutnost čeznimo.

Divna je ova slika iz Ivanova evanđelja. Dvojica učenika pitaju Isusa: “Rabbi” – što znači: “Učitelju gdje stanuješ?”. Reče im: “Dođite i vidjet će te”. (Iv 1, 38-39) 

Ovaj kratki dijalog puno kazuje i otkriva. Otkriva ljudsku čežnju za Bogom i konkretan Božji poziv na susret s njim. Što je Isus mislio pod onim pozivom: «Dođite i vidite»? Kamo bi to, nameće se pitanje, učenici trebali poći da susretnu svoga Učitelja? Možda, ponekad, pomislimo kako trebamo hodati od mjesta do mjesta da bismo se  susreli s Bogom. Tražimo ga a zapravo mi ne znamo gdje on stanuje, gdje je njegova adresa. Važno je znati da Bog nije skriveni Bog, on nam se objavio, on nam stalno govori, daruje nam se u svakom trenutku. Govori nam i u Svetištima po Mariji. Govori nam u šutnji naše ponizne molitve, u svakom uzdahu, u daru vremena, u životu prirode, ljudi, sunca… 

Božja adresa je u nama,  u tvome bratu, sestri… Mi smo hramovi Duha Svetoga. Bog stanuje u nama ako mu nismo grijehom zapriječili put. Bog stanuje u srcu tvoga bližnjega kojeg si možda prezreo i ostavio. Bog te poziva da ga dođeš posjetiti na adresi gdje su bolesni, siromašni, odbačeni, gladni i žedni, gdje su invalidi i nezaposleni. Tamo je Božja adresa. Tu nas Isus poziva da ga tražimo. Dopustimo mu zato da nas povede u svoje stanove i otkrije svoj dom.

p...Evo nas, Isuse! Slabi smo, nemarni, nedosljedni, skloni ljenčarenju, laži, ogovaranju, ispraznim tjelesnim uživanjima. Ne prepoznajemo sami sebe. Kako se promijeniti? Jednostavan je odgovor: poći za Isusom. Uporno tražiti lice njegovo, uporno tražiti njegovo društvo, biti s njim. U molitvi, u bogoslužju, u razmišljanju, u svakodnevnom naporu da vršimo volju Božju, da nosimo svoj križ. Isus nas mijenja. 

Hvala ti, Oče, za Isusa! Hvala ti za njegovu osobu. Čudesna je njegova snaga. Jedinstvena. Božanska. Znamo, nakon što su bili u njegovoj „školi“ tri godine, apostoli su postali do te mjere obuzeti njime, da su, snagom Duha Svetoga, životom svjedočili za njega, sve do žrtvovanja vlastitog života. Svi mi, svim srcem čeznemo otkriti gdje stanuješ, Isuse, da ne živimo više mi, nego  Ti u nama!

fra Mario K.