Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše onSvjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

ivan_krstitelj

A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.” Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.” Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?” On odgovori:”Ja sam glas koji viče u pustinji:Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.”
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?” Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.” To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. (Iv 1,6-8.19-28 )

Ivan Krstitelj je središnja figura adventa, on i – slijedeće nedjelje – sveta Djevica. On u svoj svojoj oporosti, prorok oštre pokore i obraćenja, i ona – smjerna i vjerna Djevica, suradnica Božja. Propovjednici se vole zadržati na ovom temeljnom pitanju evanđelja: “Tko si ti?” Tu se postavlja pitanje našega kršćanskoga identiteta. Ivan jednostavno odgovara: “Ja sam g1as.

Da li je moj život takvo ivanovsko svjedočanstvo za Isusa. Da li tako živim i govorim – više živim nego govorim – da mogu i drugima poslužiti da po meni izbližega upoznaju Krista, da dođu do Krista da ga zavole. Kakvu 1i je svijest o svom identitetu imao Krstitelj!Zagrmio je svojim glasom, i sada na Jordanu i poslije pred Herodom. Nije se bojao ni mržnje ni smrti. I tako ostaje primjerom strastvenog i poštenog svjedočenja. Bijaše doista, kako će mu iskazati pohvalu sam Krist, goruća luć (Iv 5,35). Njegovo svjedočanstvo još i danas u Crkvi “viče” (Iv 1,15)tko je Isus. Za Krstitelja, Isus je Jači. Isus je za nj onaj koji bijaše prije a dolazi poslije(usp. Iv 1,15.27.30). I kako samo živu  svijest ima Ivan o veličini Kristovoj! Sav je u duboku poklonu prema njemu: pada mu do nogu da mu odriješi remenje na obući, kao pravi sluga Kristov. Ne, ni toga se ne osjeća vrijednim.

Da li je Isus za me takva veličina, takva vrijednost? Ili se moje veličanstvo, moj bijedni ja ispriječio između mene i Krista te Krist ne može ni ovog došašća doći ni k meni ni po meni drugima.

Ivan u ovom evanđelju ostaje samo pri pozitivnom odjeku Ivanove propovijedi. No u drugim se evanđeljima pomalja već sva dramatika evanđelja “K svojima dođe i svoji ga ne primiše” (Iv 1,11). Za mnoge, čak za same glavare jeruzalemske, Isus ostade, uza sve svjedočanstvo, veliki Neznanac, štoviše Osuđeni.

luke2_34-35

Dajmo dakle da nas pogodi Ivanova riječ: “Među vama stoji Onaj kojeg vi ne poznajete!” Treba dakle da si ovog adventa postavimo neodloživo pitanje: poznajem 1i ja doista Krista? No ne samo nekim hladnim, umskim poznavanjem. Poznajem li ga i priznajem, volim . . .? AMEN!

fra Bonaventura Duda, iz knjige: “Sjeme je riječ Božja”

 

Vjera ljubavlju djelotvorna

Ove treće nedjelje došašća, na korak do Božića obilježavamo Nedjelju Caritasa. U cijeloj našoj Domovini molit ćemo i darivati, prema svojim mogućnostima, za potrebite među nama. Naša  vjera imat će smisla ako bude ljubavlju djelotvorna, ako se okrenemo Bogu i svoje pouzdanje položimo u Božju ljubav. Ali kako ćemo to učiniti ako iskrena srca ne tražimo znakove Božje prisutnosti u našim životima, ako nismo doživjeli susret s Isusom Kristom, ako ne provodimo vrijeme u molitvi?

Često si umirujemo savjest upućujući Bogu kakvu površnu riječ štovanja, zazivajući Njegovo ime samo onda kada nam je teško. Time zapravo pokazujemo da nemamo iskustvo osobna susreta s Bogom. Ostaje nam izazov koji pred svakoga od nas stavlja vjere: uistinu povjerovati i promijeniti svoje živote, prihvatiti Boga kao svoju prvu ljubav.

Caritas je temeljna zadaća svakog pojedinog kršćanina, svake župne zajednice. Caritas je lice žive Crkve koja ispunja Kristovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Iskazivanjem solidarnosti, djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa Caritas ispunjava Kristovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu.

221 (Small)

Moramo usvojiti novi stil života i novu logiku životnih odabira. Krist od nas zahtijeva da se obratimo siromašnima i od nas se traži duhovno obraćenje, koje se napaja na molitvi, na šutnji, na razmatranju Božje riječi, oživljavanju i oživotvorenju liturgijskog i sakramentalnog života. Ako je Bog u središtu našega srca i našega života, moći ćemo postati nova stvorenja te iskusiti “velike stvari” koje on želi učiniti s nama preko siromaštva i poniznosti.