Uistinu, Isus je najveće bogojavljenje (Božje očitovanje), pravi gorući grm koji gori pred očima ljudi. Postanimo ove dane hodočasnici u Isusov život da se udivljenjem vjere opet zadivimo pred Božjim licem koje se na Njemu očituje. Pođimo od zore utjelovljenja i potom zastanimo u podne Uskrsa i tako usvojimo riječi kojima Toma Čelanski sažima život sv. Franje:

147 F

“Trajno je razmatrao Gospodinove riječi i nikad nije gubio iz vida Njegova djela. Ali su se iznad svega poniznost utjelovljenja i ljubavi muke tako duboko utisnule u njegovo sjećanje da mu je jedva uspjevalo misliti na nešto drugo2 (Franjevački izvori). Neka se i na nas mogne primjeniti ova slika asiškog siromaška. Isusovo je rođenje jedno od kršćanskih otajstava koje je najviše izloženo opasnosti nerazumijevanja. Božić se danas slavi u posvjetovnjenom društvu, koje je izumilo potrošački i hedonistički poruku-Božića, a kršćani toga često nisu svjesni. Svi su sveci veoma voljeli Božić i polazeći od njega ulazili su u razmatranje Božjeg lica i u obraćenje svoga života otajstvu Božjeg života.

U školi svetoga Franje

U Grecciu 1223. godine Franjo slavi Božić Taj prizor je vrlo snažno podsjećanje na pravi smisao kršćanskog Božića i na njegovu poruku za nas. Toma Čelanski pripovjeda:»U vezi s tim vrijedno je trajnog spomena i pobožnog slavljenja ono što je svetac ostvario tri godine prije svoje smrti na dan Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Bijaše u tom kraju čovjek imenom Ivan, dobra glasa i još boljeg života, veoma drag sv. Franji jer je, premda plemenita roda i veoma čašćen u svom kraju, više cijenio plemenitost duha nego onu tijela. Oko dva tjedna prije svetkovine Rođenja, sv. Franjo ga poziva k sebi i reče: «ako želiš da slavimo Isusovo Rođenje u ovom mjestu, odi i pripremi što ti kažem: htio bih prikazati Dijete rođeno u Betlehemu i na neki način tjelesnim očima vidjeti nevolje u kojima se našao lišen onoga što je potrebno novorođenčetu, kako je bio smješten u štalu i kako je ležao na slami među volom i magarcem». Čim je to čuo vjerni i pobožni prijatelj spremno pođe u određeno mjesto pripremiti sve potrebno prema želji sveca. I dođe dan savršenog veselja, vrijeme klicanja! Za tu prigodu ovdje su sazvana mnoga braća iz različitih krajeva; muškarci i žene dolaze veselo iz obližnjih kuća noseći, svatko prema svojim mogućnostima, svijeće i baklje da rasvijetle onu noć u kojoj je na nebu zasjala sjajna zvijezda koja obasjava sve dane i sva vremena. Na kraju dolazi Franjo, vidi da je sve postavljeno prema njegovoj želji i blista od radosti. Sada se uređuje štala, u nju se unosi slama i uvode se vol i magarac.

U tom dirljivom prizoru blista evanđeoska jednostavnost, slavi se siromaštvo i preporuča se poniznost. Greccio je postao novi Betlehem. Franjo proživljava Isusovo Rođenje uranjajući u evanđeosku jednostavnost, siromaštvo i poniznost Betlehema: to je kršćanski Božić.

Svetac je ushićen pred jaslicama, prepun uzdaha, ustreptala duha i neizrecivo radostan. Potom svećenik svečano slavi Euharistiju nad jaslicama, a on sam uživa dotad nikad doživljenu utjehu. Franjo odjenu đakonsko ruho, jer je bio đakon, i zvonkim glasom pjeva sveto Evanđelje: onaj snažni i slatki, jasni i titrajući glas sve obuzima nebeskim željama. Potom propovijeda i slatkim riječima narodu doziva u sjećanje siromašnoga novorođenoga Kralja i gradić Betlehem. Kad je želio imenovati Isusa Krista, ražaren nebeskom ljubavlju nazivao ga je često «Betlehemskim Djetetom», a ono ime «Betlehem» izgovarao je usta punih glasa, a još više blagog osjećaja, čiji je zvuk nalikovao blejanju ovce. I svaki put kad je rekao «Isus» prelazio je jezikom po usnama kao da kuša i zadržava svu slatkoću tih riječi. I Franjin evanđeoski proživljeni Božić u svima prisutnima stvara izvanredno iskustvo koje postaje pravo obraćenje srca po susretu s blagim, poniznim i siromašnim Isusom. Toma Čelanski zaključuje: «Tu se obilno očituju darovi Svemogućega, i jedan od nazočnih, kreposni čovjek, ima čudesno viđenje. Učinilo mu se da neko beživotno dijete leži u jaslama, a Franjo mu se približava i probudi ga iz toga dubokog sna. Čudesno viđenje nije bilo protivno činjenicama, jer je zahvaljujući njemu, svome sluzi sv. Franji, dječak Isus, koji je bio zaboravljen u mnogim srcima, uskrsnuo, a spomen se na Njega duboko utisnuo u njihovo pamćenje.

Isklijat će mladicaPo završetku toga svečanoga bdijenja svi se vratiše kućama puni neizrecive radosti» (Franjevački izvori). Isto to iskustvo doživjeli su i pastiri onoga pravog Božića u Betlehemu. To bismo iskustvo trebali i mi ponovno proživljavati svakog Božića. Crkva je Božja kolijevka i ja želim biti u toj Crkvi. I mi također moramo biti Božja kolijevka. I mi trebamo postati mali Betlehem siromaštva i poniznosti da Bog mogne doći i roditi se.

Gospodine, ukloni nam iz duše strah od Tebe. Ukloni nam iz duše strah od istine. Ukloni nam iz duše strah od poniznosti. I kad nam budeš oduzeo strah, opazit ćemo da raj počinje ovdje dolje, jer onda, kad se Tebe susretne započinje raj. 

fra Ante