Koga si Djevice po Duhu Svetom začelaU šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.  A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče:

»Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. (Lk 1,26-38)

Na ovu četvrtu posljednju nedjelju došašća, liturgija nam ove godine predstavlja Anđelovo naviještenje Mariji. Kontemplirajući divni lik Svete Djevice, u času u kojem prima Božju poruku i daje svoj odgovor, bivamo u duhu prosvijetljeni svjetlom istine koja, uvijek nova, izvire iz tog otajstva. Na poseban se način  zadržimo na važnosti Marijina djevičanstva, činjenici da je ona začela Isusa ostavši djevicom.

Događaj iz Nazareta je nagoviješten u Izaijinom proroštvu. “Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7, 14). To drevno obećanje izobilno se ispunilo u utjelovljenju Božjeg Sina. Naime, Djevica Marija ne samo da je začela, već se to dogodilo po Duhu Svetom, to jest to je bio zahvat samog Boga. Ljudsko biće koje počinje živjeti u njezinu krilu uzima, istina, Marijino tijelo, ali njegov život potječe potpuno od Boga. On je u punini čovjek, satkan od zemlje – da se poslužimo biblijskom simbolikom – ali dolazi odozgo, s Neba. Činjenica da je Marija pri začeću ostala djevicom je dakle bitna za poznavanje Isusa i za našu vjeru, jer svjedoči da je inicijativa bila od Boga i prije svega objavljuje tko je začeti. Kao što se kaže u Evanđelju: “Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji” (Lk 1, 35). U tome smislu, Marijino djevičanstvo i Isusovo božanstvo jedno drugo jamče.

Eto zašto je tako važno ono jedino pitanje koje Marija, “smetena”, upućuje Anđelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” (Lk 1, 34). U svojoj jednostavnosti Marija je vrlo mudra: ne sumnja u Božju moć, ali želi bolje shvatiti njegovu volju, da bi se toj volji potpuno suobličila. To otajstvo beskrajno nadilazi Mariju, no ona ipak na besprijekoran način zauzima mjesto, i to središnje mjesto, u otajstvu koje joj je pripalo. Njezino srce i njezin um su potpuno ponizni i, upravo zbog te jedinstvene poniznosti, Bog očekuje “da” te djevojke da bi ostvario svoj naum. Poštuje njezino dostojanstvo i njezinu slobodu. Marijin “da” uključuje ujedno majčinstvo i djevičanstvo i ona želi da se u njoj sve događa na Božju slavu, a Sin koji će od nje biti rođen moći će sav biti dar milosti.

Marijino djevičanstvo je jedinstveno i neponovljivo; ali njegovo duhovno značenje tiče se svakog čovjeka. Ono je, u suštini, vezano uz vjeru: naime, onaj koji se duboko pouzdaje u Božju ljubav, prima u sebe Isusa, njegovo božanstvo, po Duhu Svetom. Eto to je otajstvo Božića!

Bog je uvijek ‘Bog na putu’ k nama, k čovjeku. I to je izrečeno osobom Isusa Krista. S njime i kroz njega Bog dolazi k nama da bude s nama. Na ljudski nas način poziva, na ljudski način nam se približava. Marija ga je prihvatila i postala Bogorodica. Ali to je također način da i svatko od nas postane bogonosac, kako to naglašava istočna duhovnost.

595 v (Small)

Onaj koji se otvori Božjem zovu ‘čut će anđelov poziv’ da mu se Bog približava i da mu donosi smisao življenju, da ga ispunjava radošću i veseljem. Bog donosi duševni mir kojega sve svjetske perturbacije ne mogu otuđiti. Prema tome, ‘nama je u prilog’ ako poslušamo Boga i ako mu postanemo živi hram u kojem će se on slaviti i nas preporađati.

Pred vratima smo blagdana Božića, dobro bi bilo da smo pred vratima i svojeg unutarnjeg Božića. Naš unutarnji Božić ispunjava blagdanski, a blagdanski bez unutarnjega može biti folklor i prolazi s danom blagdana.

Bogu ništa nije nemoguće (to svjedoče ljudi svojim životima), pa mu nije nemoguće ni da nas učini sretnima i da nas preporodi u sjaju svoje dobrote.

M. J.