Gospodin će doći iznenada. Ako budemo spremni, ući ćemo s njim na svadbu, u vječno kraljevstvo. Ako ne budemo spremni, ostat ćemo vani u mraku i tami, u vječnoj odbačenosti od Božje ljubavi.

Blaženi, vječni i neprolazni život jamči nam sam uskrsli Krist: jednoga dana on će se vratiti u naš zemaljski svijet – vidljivo se pojaviti – da nam da ocjenu za životnu zadaću, zauvijek nas sabere na gozbi Božje ljubavi, neprolaznog života i sreće…

DjeviceEvanđelje današnjega dana bezbrojno puta smo čuli. Govori nam o mudrim i nerazumnim djevicama. Opominje nas da ne budemo nerazumni nego budni i mudri: spremni na veliki i presudni trenutak, na veliki susret s Gospodinom.

Pet mudrih je čekalo i dočekalo svoga zaručnika onako kako je trebalo: sa upaljenim svjetiljkama. I zato su ušle s njim. A pet nerazumnih nije ušlo sa zaručnikom na gozbu zato što u svjetiljkama nisu imale ulja. I dok su išle nabaviti ga, zaručnik je došao. One nisu bile tu. Zakasnile su. Zaručnik ih nije htio primiti. Nisu ga dočekale kako bi trebalo. Nisu bile pripravne.

Ovu je usporedbu Isus uzeo da bi slikovito, ali jasno kazao veliku istinu. On je zaručnik koji poziva svakoga na svoju vječnu gozbu. Rajsko uživanje je vječna gozba. Na gozbu dolazi samo onaj tko bude pripravan. Za tu gozbu bi se trebalo pripravljati cijeli život. Čuvati u sebi svjetlo milosti i ljubavi Božje i imati ga u trenutku kad budemo pozvani. Tko u trenutku rastanka s ovim svijetom i životom ne bude u stanju milosti, ljubavi i prijateljstva Božjega, taj neće biti dionik slave nebeske. To je Isus htio reći ljudima svih vremena ovom usporedbom o deset djevica.

“Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana ni trenutka!” Bdijmo i molimo i tako se pripremajmo na skori Gospodinov dolazak. Živjeti u iščekivanju Gospodina – Čovjek se vrlo lako dade zarobiti blještavilom zemaljskih dobara. Premalo računa da je njihova vrijednost relativna, kratkotrajna i varljiva. Samo Bog može zasititi želje i čežnje našega srca. „Stvorio si nas za sebe, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!“ – reći će sv. Augustin. Krist je jedini koji nas može dovesti k Ocu.

Nikakve životne brige ili ma kako važne stvari ne smiju zaokupiti naš život i našu dušu toliko da zaspemo i zaboravimo spremni čekati Gospodina: konac ovozemnoga, početak vječnog života.

Za svadbeno veselje treba biti spreman, budan: dočekati zaručnika s upaljenom svjetiljkom, tj. dobrim djelima, molitvama i u stanju milosti, a mi se lako uspavamo: u brizi za sporedno zaboravljamo jedino potrebno.

„Svadba je u Židova bila vrhunac obilja, veselja, sreće, zadovoljstva, prijateljstva i ljubavi, a velika, idealna, plemenita stvaralačka ljubav jednoga Židova i Židovke u braku bila je izabranome narodu najljepša slika velikog prijateljstva i neraskidive ljubavi između njih i njihova Boga. Isus preuzima tu sliku svadbe: svatovskog veselja, svadbene sreće i ljubavi mladenaca da označi vječnost – život sreće i ljubavi u Bogu. Na tu svadbu, veselje i sreću, na tu vječnu gozbu ljubavi svatko je pozvan: tko god je poz¬van u život, pozvan je u vječni život, u život ljubavi s Bogom što ne prestaje“. (Dr. Ivo Bagarić)

“Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!” – Isusova je poru¬ka nama: treba biti budan i mudar: svetim životom pripraviti se za vječni život; paziti kako nam ne bi bila zatvorena vrata do Božjeg srca i njegove ljubavi. Da, treba uvijek biti budan – danas i svaki dan, svakoga trenutka – jer Gospodin dolazi iznenada; zapravo: kad god dođe, bit će to nama iz-nenada. Treba imati svjetiljku i malo ulja: život ispuniti dobrim djelima ljubavi – to je ulaznica u svadbenu dvoranu kraljevstva Božjega; druge ulaznice nema nitko u rukama.

Braćo i sestre! Život je očekivanje života: moramo biti budni i raditi; raditi mudro svaki dan kako nam dani i godine ne bi bile ni nerazumne ni prazne – to je kršćanski život. Ono čime se mudri kršćani razlikuju od svojih nerazumnih suvremenika upravo je ova kršćanska bud¬nost: široko otvorenih očiju pogled u vječnost, s upaljenom svjetiljkom u rukama da dočekamo Gospodina…

“Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!” – svršetak je današnjeg evanđelja. Misao je to napi-sana na mnogim stranicama Evanđelja. Crkva je danas posebno naglašava: treba čuti taj glas. Kada su papi Ivanu XXIII. rekli da je njegova bolest ozbiljna, odgovorio je: “Moji su kovčezi spremni i ja mogu krenuti.” Biti budan, spreman, “bdjeti i moliti” – i kad god Gos-podin zaželi krenuti…

Sv

Pripremimo se za susret s njime – Vrlo je važno da taj susret želimo. Biti spreman na taj susret znači stalno živjeti onako kako je Isus živio: ljubiti istinu, biti iskren i blag, žrtvovati se za bližnjega, činiti dobro, pošteno i ponizno obavljati svoje dužnosti…

Psalmist pjeva: „Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: kad ću doći i lice Božje gledati?“ Potrebno je svega onog se osloboditi što nas dijeli od Boga, živeći pošteno, u jednostavnosti i čistoći srca. Još je važno naglasiti da trebamo biti duhovno budni svakoga trenutka, jer ne znamo ni dana ni trenutka kad će Gospodin doći. 
Gospodine, učini nas spremnima i budnima na skori susret s tobom!

 fra Petar Ljubičić