BiserKraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.” “Jeste li sve ovo razumjeli?” Odgovore mu: “Jesmo.” A on će im: “Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.” (Mt 13,44-52)

Kako izraziti tajnu, bit, narav Kraljevstva nebeskoga? Prispodoba o dragocjenom biseru i skrivenom blagu podsjeća na jezik bajki. Isus kaže: “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno…”. Bog je, dakle, skriven, nije svima očit, ne stoji na putu. Ta činjenica oduvijek zbunjuje ljude. Zašto se Bog jasno ne pokaže?

‘Kraljevstvo nebesko’ – za mnoge danas teško razumljiva riječ. Neki odmah pomisle na život s onu stranu, na vječnost. Isus, međutim, misli na zbilju koja nije od ovoga svijeta, ali se može već sada i ovdje otkriti i živjeti. ‘Novi Božji svijet’ – možda taj izraz najbolje odgovara onome što je Isus mislio: svijet kakav je Bog zamislio kad ga je stvarao; svijet po Božjim mjerilima dobrote i pravednosti; svijet mira i svijet bez straha; svijet u kojemu se ljudski život poštuje i štiti; svijet u kojemu svatko spoznaje svoju zadaću i životno poslanje.

Ono što Isus zove ‘Kraljevstvom nebeskim’ zapravo je bogolika čovječnost što se ostvaruje u svakom pojedincu.

Kako izraziti tajnu, bit, narav Kraljevstva nebeskoga? Prispodoba o dragocjenom biseru i skrivenom blagu podsjeća na jezik bajki. Isus kaže: “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno…”. Bog je, dakle, skriven, nije svima očit, ne stoji na putu. Ta činjenica oduvijek zbunjuje ljude. Zašto se Bog jasno ne pokaže? Posvjedoči da postoji? Zašto je tako malo vidljiv, tako neprimjetan i skriven ‘svjetskim očima’? Prisjetimo se načas kušnje u pustinji kada je Sotona htio Krista postaviti na svjetske putove, dati mu publicitet, pretvoriti ga u čudotvorca. Isus odbija sotonsku ponudu i polazi drugim putem. Bog ulazi u naš svijet na skrovit način, kao malo dijete, nepoznati Rabi.

Prispodoba zatim opisuje ponašanje dvojice ljudi: čovjeka koji je otkrio skriveno blago na njivi i trgovca koji je pronašao dragocjeni biser. Obojica odmah rasprodaju sve što imaju i kupuju njivu odnosno biser. Možemo zamisliti reakciju njihovih najbližih: ‘To je nerazuman i riskantan potez! Prodati sve za jednu njivu?! Nikada neće uspjeti dragocjeni biser ‘unovčiti’… Obojica su učinila upravo ono što bogati mladić nije mogao učiniti: “Ako hoćeš biti savršen, idi prodaj sve…” (usp. Lk 18,22).

U prispodobi je važan jedan detalj: čovjek ode sav radostan. ‘Veliko otkriće’, to jest spoznaja što je ono ‘jedno potrebno’ (unum necessarium) sve nadmašuje i obasjava sva traganja, uloženi trud, gubitke i poraze; sva ona izrugivanja susjeda, rodbine, ukućana i prijatelja koji kažu da smo ‘čudni’; vraća stostruko za sva ograničenja koja smo sebi nametnuli. Sve se preobrazilo. Sada novim očima promatramo svijet. Uvijek je tako: kada nešto dragocjeno pronađemo – životnog suputnika, iskrena prijatelja ili zanimljiv posao – sve se mjeri prema tome, sve ostalo stupa u drugi plan, biva relativizirano. Dakle, naglasak leži na onome što smo dobili a ne na onome što smo ostavili! Zato je ‘sjaj dragocjenog bisera’ svijetlio u katakombama i obasjavao tamu boli i progonstva prvih kršćana.

Žitno polje (Small) (2)I čovjek je sada njivu (vlastiti život) gledao sasvim drugim očima: on zna za tajnu. Njiva svima izgleda posve obična. Ali on zna da u njoj leži blago. 

Kršćanin koji nasljeduje Krista dobiva ne samo novo srce, već i nove oči. On vidi ‘biser’ u svim stvorenim stvarima. Prepoznaje ‘skriveno blago’ u nekoj boli, gubitku, nepravdi.

Mi hoćemo ‘malo’ Boga, ‘malo’ religije posred sivila svakidašnjice i grubosti svijeta, ali Isus u današnjoj prispodobi kaže da Kraljevstvo nebesko osvajaju velikodušni i odvažni, a ne polovični i bojažljivi. Sve na svijetu ima svoju cijenu. I vjera. Ona nije za gotovane.

 A. D.