Polutama na početku dana donosi osobit mir. Ne vidiš dobro, ali znaš što ti je u duši. Žena iz Magdale skupila je sve snage slomljenoga srca i hodala prema grobu. U ruci joj miomirisi za pomazanje preminulog Mučenika. A u duši? Kad bude pohrlila kao glasnica radosti da javi nevjerojatnu novost i kad joj odvrate nevjericom, bit će to samo jedan u nizu lomova koje doživljava.

MAGDALENA1 (Small)

Mnoge je k Isusu dovela bolest ili opsjednuće. Iz primjera znamo da zloduh može čovjeka sputati, ugroziti mu život, bacajući ga u vatru i vodu, a može i toliko zaposjesti osobu da u njezinu tijelu otvoreno napada Sina Božjega. Gospodin, koji je sam u pustinji nadvladao zamku đavolskog poglavice, oslobodio je Mariju Magdalenu paklenih veriga. Duša je odahnula od muka. S mnogim ženama krenula je za Isusom. Još u Galileji čula je kako govori da treba biti predan i raspet i da će treći dan uskrsnuti. Ali bit će potrebna riječ anđela da se na grobu toga sjeti.

Na Kalvariji se osjećala kao da je iznova, ne sedam, nego sedamdeset puta sedam zloduha nemilo grabi svojim kandžama. Ali vjerna žena ostaje uza svog Spasitelja i u smrti. Kad stigne do groba, vidjet će kako pregolem kamen stoji odvaljen. Tijela nema! »Uzeli su ga!« Ni mrtvome ne može iskazati počast. Marija plače, plače neutješna. Ni božanski glasnik nije dovoljna utjeha. Uz ushit ostadoše strah i trepet. Vedrinu i spokoj donijet će tek susret s Uskrslim.

Eksplozija radosti slila se poput brze gorske vode u razdragan odgovor: »Učitelju moj!« Jednom, na gori, Petar je shvatio da im je dobro ondje biti. Sada se Marija htjela zadržati, bar toliko da prebroji neočekivane preokrete koji se zbiše. Ali Gospodin ima druge planove. Njoj je već darovao veliko oslobođenje. Petar će doživjeti pomirenje istom kad bude čuo trostruko pitanje. Možda zato Magdalena prva čuje o Uzašašću, o novoj prisutnosti koja će nositi Crkvu, i postaje blagovjesnicom.

O, koliki je put morala proći Marija Magdalena da bi upoznala Istinu. Na kraju svoga stvarnoga puta za Isusom ona stoji podno križa zajedno s drugim ženama. Magdalena je pred Isusom, koji je ondje, razapet na križu. Magdalena znade da njegova bol nije samo tjelesna, izazvana izmučenim tijelom, već ujedno i time što se njegovo djelo, Crkva, raspršilo te se čini da umire s njime.

Magdalena simbolizira čitavo čovječanstvo, koje promatra Boga na vrhuncu ljudskih boli. Njeno srce ljubi Isusa tipično ženskom osjećajnošću te osjeća kako joj je duša jedno s Ljubljenim; radi toga, sve su Njegove boli ujedno i njezine. Ali Isusova je bol sveopća te Magdalena sada shvaća kako će ubuduće svoga Ljubljenoga susretati svugdje gdje god postoji bol, u svakome biću na zemlji, u svakome vremenu i na svakome mjestu. Živjet će, tražeći ga svakoga trenutka svoga života.

Kako je Marija Magdalena došla do toga? Izborila se. Ona je pronašla ključ kako život predstaviti onima koji se svakodnevno hrane sumnjom. Zatim, kako život živjeti, ako znam da i mene čeka smrt? Ima jedan ključ koji nam otvara vrata ovakve zatvorenosti. Zove se: Nada! Nada koja nam daje snagu. Nada koja je utemeljena na Božjem obećanju, ali i na događaju i na svjedočanstvu: Krist je uskrsnuo.

Slika Marije Magdalene koja još za rana, odlazi na groblje, slika je svakog čovjeka koji žali u trenutku smrti. Marija ne može spavati. Ide se isplakati dok je još nitko ne vidi. Marija Magdalena pokazuje i drugi put. U tom najtežem i najneizvjesnijem trenutku, Marija – usred noći – odluči ustati. U njoj se budi nada!

Nakon Marije Magdalene svoj put do groba proći će Ivan i Petar. I oni pronalaze prazan grob. Nakon njih trče drugi. Hod se nastavlja. Svatko od nas ima svoj put do praznoga groba. Isusova groba. Mojega groba koji me čeka. Na koncu, svakoga od nas čeka prazan grob. Pred nama je prividno smrt, a u vjeri gledamo život! Ne život reinkarnacije, reanimacije, mračnih tunela kliničke smrti, nego život uskrsnuća. To vjerujemo. Tome se nadamo!

2marija_magdalena_prua_ruku_isusuUčitelju čudesni, dođi u moj život i oslobodi me od svih okova koji stežu moju dušu. Pa neka me i potpuno nastoje obuzeti i zarobiti, ti si jači!

Tebi ću pokloniti sve što jesam. Želim te pratiti, Gospodine, na tvojemu putu pa neka onda govore o meni što hoće i neka gledaju u meni koga žele – samo da ti budeš svjetlo mojega svijeta!

Kada dođu mračni dani, kad koplje probada srce i znoj od tjeskobe poput krvi kaplje na zemlju, samo tvojom snagom i tvojom milošću ostat ću pred strašnim prizorom i neću pobjeći. Kad te svijet želi ukloniti, daj da ti budem blizu!

 O kako žudim za tim da moju dušu ispuniš svojom vjernošću. Tada ću ostati uz tebe i u smrti. Potražit ću te jer si sveti mučenik koji je život dao za mene. Gospodine, u radosti svojega uskrsnoga jutra dođi i pogledaj što nosim u duši! Rastrgni opnu koja priječi moj pogled, reci moje ime, pokaži da me poznaješ i znat ću da si tu, Učitelju moj!

N..B.