Euharistija - (Small)Za Tijelovo sam puni naziv jasno kaže: to je svetkovina tijela i krvi Kristove. Slavimo svetu pričest koju primamo, Isusovo zajedništvo s nama Na Tijelovo usmjeravamo svoju pozornost na Kristovu trajnu euharistijsku prisutnost.

Obećao je: »Ja sam s vama u sve dane« (Mt 28,20) i to je obećanje izvršio: tu je u tijelu i krvi, tu je u kruhu i vinu kod svete mise.

Na Tijelovo slavimo središte naše vjere: Boga koji je do kraja ušao u ljudsku povijest. Riječ je tijelom postala (Iv 1,14). Vječna Riječ koja je od početka, koja je Bog, nastanila se među nama. Sin Božji postao je čovjekom. Uzeo je na sebe ljudsku narav: naše rođenje i odrastanje, naš rad i odmor, veselje i žalost, bol i umiranje. Krv i tijelo znači ljudski život.

Sv. Pavao tumači kao je Isus Krist oplijenio sama sebe: on, uzvišen i moćan, ponizio se, uzeo je lik sluge (Fil 2,7). A u euharistiji Isus ide – smijemo reći – i korak dalje: htio je biti hrana i piće za nas. Toliko se ponizio da je uzeo ne samo lik sluge, nego lik kruha na oltaru.

Na Tijelovo slavimo divnu činjenicu: onaj koga su proboli evo je opet živ prisutan među nama!

Biblijsko utemeljenje blagdana Tijelova očito je neodvojivo povezano s povijesnim. Najpreciznije: biblijsko utemljenje Tijelova jest Veliki četvrtak, dan prije muke i raspeća, kada Isus sa svojim vjernim pratiocima slavi Pashu u skladu s Božjim zakonom. Tada ustanovljuje svoju prisutnost u kruhu i vinu. On izvršava prvu euharistijsku pretvorbu. Njegove su riječi: »Ovo je moje tijelo. Ovo je moja krv. Ovo činite meni na spomen« (Mt 26,26.28; 1 Kor 11,24). Prvi izvještaj o tome daje sv. Pavao, pišući Korinćanima. Pavao, koji je dobro poznavao stari savez sklopljen na Sinaju, opisuje kako Isus čini nešto novo. Isus proglašava da se sada u njegovoj krvi sklapa novi savez (Lk 22,20; 1 Kor 11,25). Kristova krv krv je novoga i vječnoga saveza – kako se ponavlja kod svete mise. Nije to više krv žrtvenih životinja, nego Isus daje svoj život. Zato je on svećenik i žrtva. Što je davno prorok Jeremija najavio, Krist ostvaruje: novi savez između Boga i čovjeka (usp. Jr 31,31).

Isus, znamo, slavi dirljiv oproštaj. Što je u okviru svete pashalne večere obredno najavljeno, to se na križu i u uskrsnuću zbilja dogodilo. Evanđelja po Mateju, Marku i Luki sasvim se slažu u tome izvještaju. U Ivanovu Evanđelju posebno utemeljenje blagdana Tijelova nalazi se u šestomu poglavlju u velikoj Isusovoj pouci o kruhu za život svijeta. Kao što je narod Božji na svojemu putu kroz pustinju dobio manu kao kruh s neba, tako Isus svojima ostavlja sama sebe (usp. Izl 16; Br 11; Iv 6,50). Daje se kao osoba, sa svojim umom i duhom, sa svojim stavovima i osjećajima. Daje svoje Srce. Na Tijelovo klanjamo se tajni tijela Kristova. Tijelo je to koje je Marija Magdalena prema evanđeljima prva vidjela na Uskrs (Mk 16,9). To je sveto tijelo s tragovima rana koje je apostol Toma bio pozvan vidjeti i dodirnuti (Iv 20,27).

Kakvo značenje ima Tijelovo za današnjega vjernika? Ponajprije, Tijelovo nas vraća na osnovnu tajnu vjere: Kristovo utjelovljenje. Vjera u Isusa nije samo u pobožnim mislima i osjećajima, nego u načinu života, u posvećenu vremenu molitve i u ljubavi prema bližnjemu. Vjerujemo u zajednici. Tijelovo nas prije svega opominje da smo u savjesti obvezni redovito sudjelovati kod nedjeljne i blagdanske euharistije – dužni smo biti na misi ili ići na misu kako obično govorimo.

euharistia02

Tijelovo znači da vjernička zajednica, Crkva, ima svoj ustroj, nije samo privid. Sveti otac u Rimu opipljiv je dokaz da Crkva ima tijelo, da jest tijelo Kristovo. Pohodivši nas u lipnju 2011. papa Benedikt XVI. podsjetio nas je da je obitelj Crkva u malom i da je prva zajednica vjere. Oni roditelji koji pruže zdrav uvod u vjernički život, izbjegli su velik propust i nisu nanijeli trajno zlo svojoj djeci.

Tijelovo nas podsjeća na uskrsloga Isusa. Apostoli su se uplašili da je on priviđenje, a on proglašava: Vidite, uvjerite se, nisam kao duh koji nema tijela i kostiju (usp. Lk 24,39). Danas, između žalosnih slučajeva spolnoga zlostavljanja djece s jedne strane i razuzdana seksualizma, bračne nevjernosti i pornografske industrije s druge strane, Tijelovo nas upozorava na svetost ljudskoga tijela. Ono je dragocjen dar, od začeća pa do smrti. Dužni smo ga s ljubavlju primiti.

Ivan Pavao II. istaknuo je da je “Tijelovo blagdan radosti zbog čudesnog dara Kruha s kojim je Krist povezao svoje obećanje života vječnoga: Kruh koji je zaista njegovo Tijelo, to jest njegova čovječnost, po kojemu Bog posvećuje srca, osobe, zajednice, narode i cijeli svemir. Euharistija postaje tako načelo novoga čovječanstva i obnovljenog svijeta, koji će se potpuno očitovati na kraju povijesti. Već sada ipak raste kao sjeme i kvasac kraljevstva Božjega. Prepoznatljiva oznaka novoga čovječanstva koje je Krist otkupio jest punina bratske ljubavi. Doista, Euharistija je u pravom smislu riječi sakrament ljubavi, shvaćene kao sebedarje. Bez duhovne hrane koja proizlazi iz Tijela i Krvi Kristove, ljudska ljubav ostaje uvijek ukaljana sebičnošću. Zajedništvo s Kruhom nebeskim, stoga, obraća srca i ulijeva u njih sposobnost ljubiti kao što je nas ljubio Isus”.

Kako do Tebe, Bože (Small)Tijelovo znači za današnjega vjernika isto ono što je sv. Pavao davno pisao. Ako sudjelujem u euharistiji, dužan sam paziti na pravednost i biti solidaran s bližnjima.

Ako sam imućan, ne mogu biti dionik euharistije, a da se živo ne zauzmem, koliko god mogu, za pomoć siromašnomu pokraj mene (usp. 1 Kor 10,11). Isto tako, tijelo i krv Kristova tu su zato da budu sveti objekt na koji možemo usmjeriti sav dinamizam vlastite ljubavi.

Sveto pismo definira poznatu prvu zapovijed: »Ljubi Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom i svom snagom svojom« (Pnz 6,5). To zaista možemo činiti pred Kristom u euharistiji!

p. Niko Bilić