Papa i KSv. Ivan Pavao II. živio je uvijek u pratnji Presvete Djevice, Zvijezde nove evangelizacije, sjajne zore i sigurne vodilje našeg hoda ..

Poznatu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i molitvi Krunice Papa je iskazao na početku 25. godine svog pontifikata pred slikom Gospe od Krunice iz Marijanskog svetišta u Pompejima na Trgu sv. Petra kad je predstavio Apostolsko pismo “Rosarium Virginis Mariae” (“Krunica Djevice Marije”) i tu godinu proglasio Godinom krunice  Posvjedočio je da mu je Krunica “najdraža molitva, molitva divna u svojoj jednostavnosti i dubini”…

Na početku mjeseca svibnja – mjeseca Gospine Krunice, misli sv. Ivana Pavla mogu nam biti na duhovni poticaj…

„Da bismo oživljavanju molitve krunice dali veću aktualnost, potrebno je dodati neke povijesne okolnosti. Prva je od njih žurna potreba da se od Boga izmoli dar mira. Moji prethodnici, a i ja sam, mnogo smo puta predlagali krunicu kao molitvu za mir. Na početku trećeg tisućljeća, koje je započelo zastrašujućim prizorima napada od 11. rujna 2001., i u kojem se u tolikim dijelovima svijeta svakodnevno bilježe nova krvoprolića i nasilja, ponovno otkriti krunicu znači uroniti u razmatranje otajstva Krista, koji je ‘mir naš’, ‘koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu.’ (Ef2,14)…Slična žurna potreba za zauzetošću i molitvom javlja se vezano uz drugo kritično pitanje našeg doba: obitelj, prvotnu stanicu društva, koja je sve više ugrožena, na ideolooškoj i praktičnoj razini, silama čiji je cilj razbiti njezinu cjelovitost pobuđujući u nama strah za budućnost te temeljne i nezamjenjive ustanove, i zajedno s tim, za budućnost cijeloga društva.”

„Razmatranje Krista ima u Mariji nenadmašan uzor. Sinovo lice na jedinstven način pripada Mariji. U njezinu se krilu oblikovalo, primivši od nje također ljudsku sličnost, koja upućuje na još veću duhovnu povezanost. Nitko se nije tako vjerno posvećivao razmatranju Kristova lica kao što je to činila Marija.”

„Krunica, upravo zato što polazi od Marijina osobnog iskustva, izrazito je kontemplativna molitva. Bez te kontemplativne protege, izgubila bi svoje značenje…Ako je liturgija, kao čin Krista i Crkve, spasenjski čin par excellence, krunica je također, kao meditacija o Kristu s Marijom, spasenjsko razmatranje.”

„Krunica nas na mističan način dovodi pred Mariju, koja je brižno pratila odrastanje Krista u nazaretskom domu. To je čini sposobnom da i nas istom brigom odgaja i oblikuje, sve dok se Krist ne ‘oblikuje’ u nama.”

„Svaki pojedini događaj iz Kristova života, kako je opisan u evanđeljima, blista Otajstvom koje nadilazi svaku spoznaju (usp.Ef3,19). To je Otajstvo utjelovljene Riječi u kojoj ‘prebiva sva punina božanstva (Kol2,9).”

„Krunica je u službi toga ideala: nudi „tajnu” kako da lakše uđemo u dublju i sveobuhvatniju spoznaju Krista. Mogli bismo to nazvati Marijinim putem.”

„U već spomenutom svjedočanstvu iz 1978. o krunici kao mojoj najdražoj molitvi, izrazio sam misao kojoj se želim vratiti. Rekao sam tada da jednostavna molitva krunice označava ritam ljudskog života.”

Krunica za učene i neuke, za bolesne„Nakon navještaja otajstva i čitanja Božje riječi preporučljivo je da zastanemo neko vrijeme i, prije nego započnemo usmenu molitvu, usmjerimo pozornost na razmatrano otajstvo. Ponovno otkrivanje vrijednosti šutnje jedna je od tajni razmatranja i meditacije. Među nedostacima društva u kojem vladaju tehnologija i masovni mediji jest i činjenica da šutnju postaje sve teže ostvariti.”

„Danas smo pred novim izazovima. Zašto ponovno ne uzeti krunicu u ruke s istom vjerom naših predaka?….Upirem oči u vas, braćo i sestre…ponovno uzmite s pouzdanjem krunicu u ruke! Iznova je otkrijte u svjetlu Pisma, u skladu s liturgijom i u ozračju svoje svakodnevice. Neka taj moj poziv ne ostane neuslišan!”