show_picture.phpIsus nastavi: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.” Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.”(Iv 10,1-10) 

Liturgija 4. uskrsne nedjelje predstavlja nam jednu od najljepših slika kojom se, još od prvih stoljeća Crkve, prikazivalo Gospodina Isusa: Dobri Pastir. Evanđelje svetog Ivana, u desetom poglavlju, opisuje nam posebne značajke odnosa između Krista Pastira i njegova stada. To je tako tijesan odnos da nitko neće moći nikada oteti ovce iz njegovih ruku. One su, naime, povezane s njim svezom ljubavi i uzajamnog poznavanja, koja im jamči neizmjerni dar vječnoga života.

Dakle, riječ je o ovcama i pastirima. Premda slika nije toliko bliska urbanoj sredini, sadržaj je jasan. Radi se o temeljnoj dinamici unutar svakog čovjeka i zajednice. Svi smo mi ovce i pastiri. Svi trebamo nekom pripadati i netko nama. Svi trebamo brižnu skrb i vodstvo; svima su nam povjereni oni za koje moramo brižno skrbiti i voditi ih. Treba nam netko tko je ispred nas mudrošću i snagom. Pozvani smo biti ne tek ovce i pastiri – već dobre ovce i dobri pastiri.

Dobri Pastir, kad ga nađemo shvatimo da je on nas tražio na način što je u nama probudio želju da ga tražimo. On ulazi na vrata, ususret našoj čežnji za njim. Pozna lozinku našeg bića. Ne preskače, jer nije gonič nego pastir. Stalo mu je do nas, a ne naše vune, mlijeka ili mesa. Poštuje da su mu ovce povjerene da ih striže, ali ne da ih guli. I svjestan je da su on kao pastir, zajedno s povjerenim mu ovcama – povjerene jednom Pastiru. Onom Janjetu koje je umrlo da nas spasi, a koje je istovremen i Pastir koji živi – da nas vodi.

Dobri Pastir pozna imenom svoje ovce. U akordu je s njima, u koincidenciji s njihovim dubokim željama. Govori im jezikom kojeg razumiju. Svaka mu je osobno važna. Nismo mu šestoznamenkasti IP broj kao današnjem Big Brother-u koji kontrolira svijet. I izvodi nas iz životne situacije koja je nalik na kliničku depresiju.

dijete iIsus je izlaz iz pakla života. On je kao onaj važan zeleni natpis u tamnoj dvorani kina: exit – izlaz. I obdaruje nas: “Na vrutke tihane nas vodi”. I govori nam: “Ja sam vrata, tko kroza me prođe spasit će se!” Zamolimo ga da kroza nj prođemo.

I pazimo: Isus je pastir ovaca, a ne vukova. Samo dok se ne bojimo svoje ovčje bezazlenosti, pa makar smo okruženi čoporom vukova – njegovi smo. Ne umišljaj si, ne pokušavaj biti vuk – da ga ne bi nakon gorkog iskustva morao moliti: “Daj mi biti glupa ovca koja gleda samo tvoje pete.”

p. Luka

Na ovu nedjelju se nekako spontano spominjemo Boga i crkvenih pastira, kao i onih koji to tek trebaju postati. Pozivam vas zato na posebnu molitvu za biskupe – uključujući i rimskog biskupa! – za župnike, za sve one koji imaju odgovornost u vođenju Kristova stada, da budu vjerni i mudri u obavljanju svoje službe.

Nitko od onih koji su došli prije Isusa ne zaslužuje naziv dobrog pastira. Samo on je Dobri Pastir. No ipak, očitovavši svoju pastirsku brigu u krajnjem sebedarju, on daruje udioništvo na svome biti-pastir onima kojima hoće. Preko poziva Petru «Pasi ovce moje!» produžio je svoju pastirsku brigu do danas, ne prestajući biti jedinim dobrim pastirom – u izabranima i po izabranima. Kako ću dakle prepoznati što meni znači da je Isus dobri pastir i da život svoj polaže za mene? Moguće je to učiniti upravo slijedeći put kojim je sam Isus izabrao nastavljati svoju pastirsku brigu: promatrajući one koje je on izabrao.

Ne niječući svu ljudsku slabost i grješnost pastirā, ipak mogu zahvalno proći svojom osobnom poviješću prepoznajući mnogo dobrote i darivanja. Isuse, ti si bio dobri pastir i u mome životu.

Povjerimo svoje naume i nakane Djevici Mariji, majci svakog zvanja, da svojim zagovorom potakne i podupre brojna i sveta zvanja u službi Crkve i svijeta.