sv.  F i pticeKad želimo malo bolje upoznati neku osobu, propitujemo se o njoj kod drugih, ili nam drugi sami govore svoja iskustva i dojmove koje su stekli o njoj. Ponekad i neposredno upitamo ono što nas zanima, što bi moglo koristiti ako želimo graditi mostove blizine i otvoriti vrata koja vode u kuću susreta. No nisu samo riječi koje izgovaramo kao informacije ono što nas otkriva drugima, što nas određuje. Još više o nama govore naša djela, naši postupci, jer oni ukazuju na stanje našeg srca.

I dok narodna mudrost kaže da ‘Odijelo ne čini čovjeka’, mi se svakodnevno suprotstavljamo toj istini, ‘nabacujući’ na sebe skupocjenu odjeću, ukrasne detalje i brošiće od zlata, želeći tako ostaviti dobar dojam i podići svoj ugled. No tek kad shvatimo da našu čovječnost nužno moramo odijevati ljubavlju i žrtvom, tek tada iza nas ostaje miris koji ne blijedi, po kojem bismo željeli da nas drugi upoznaju i ponesu u svome sjećanju.

Neku večer, dok sam boravila u sobi jedne djevojke, nekoliko sitnih predmeta za koje teško da bismo u materijalnoj vrijednosti dobili koji novčić, omogućio mi je da upoznam njene interese, ideale, čežnje srca, neizrecivo bogatstvo njene duše. U samom uglu njene sobe na zidu, nalazi se pričvršćen jedan mali pano od pluta, cijeli ispunjen pažljivo biranim figuricama i raznim sitnicama. Pogled su mi odmah zaplijenile malene figurice anđela sa citrom u ruci, spremni da zasviraju hvalu Bogu, dok jedan potpuno drugačiji, tamnoput u indijanskoj odjeći, poskakuje na jednoj nožici, s malenom flautom, pokazujući svoju radost. Možda i zbog toga što je doputovao čak iz dalekoga Perua, jer zasigurno anđeli čuvari i tamo postoje, kako bi nježna i sućutna Božja ljubav natkrilila i zaštitila one najpotrebnije. Možda i zato, da nas podsjeti kako bi život bio ljepši kad bismo i mi jedni drugima biti anđeli čuvari.

Nasuprot malog indijanskog anđela nalaze se dva plakata. Jedan s naslovom ‘Autizam – osviještenost’ iz 2009.godine, na kojem se nalaze tri pitanja: 1.Poznajete li neku osobu sa autizmom?; 2.Znate li kako je živjeti s osobom s autizmom?; 3.Znate li kako je živjeti s autizmom?

Ovo su pitanja nad kojima je vrijedno da čovjek zastane tražeći odgovor. Ako su sva tri odgovora negativna, trebalo bi provjeriti barem znamo li što je sve sadržano u tom nazivu i pojmu ‘autizam’, koje poteškoće prolaze osobe s autizmom i njihove obitelji. Danas je u Hrvatskoj samo nekoliko centara koji mogu zbrinuti osobe s autizmom, a potrebe su sve veće, jer duhovna i emotivna nestabilnost našega naroda i tu uzima svoj danak.

Drugi je plakat pod nazivom ‘Afrika u srcu’. Predstavlja udrugu koja djeluje u Zagrebu pod nazivom ‘Perlica po perlica’. U toj udruzi afričke žene i djevojke koje žive u Zagrebu, čudesnom spretnošću izrađuju nakit od starog papira, prodaju ga, a novac ide za potrebe njihovog naroda. One nam svojom srdačnošću i ljupkošću usmjeravaju pogled prema kontinentu koji ima svoje mjesto i dostojanstvo. Na plakatu je fotografija malog crnog dječaka velikih blistavih očiju, tužnog pogleda, zagledanog u daljinu. Kad se susretnete s tim pogledom više ne možete ostati ravnodušni, jer malo sjeme dobrote posijano u vašem srcu tjera vas da se pokrenete, da čupate korov sebičnosti i hedonizma.

I dok se javljaju misli kako pokrenuti naša srca, gledam u lik sv. Franje nacrtan na maloj pločici od terakote na kojem je napisan blagoslov kojim je Franjo s toliko ljubavi blagoslovio brata Leona i svu svoju braću. I crtež gdje podignutih ruku propovijeda pticama, tako dirljiv prizor, toliko čist i pun jednostavne vjere. Jednostavnost je dar malenih i odabranih, koji znaju primiti i podijeliti blagoslov.

Ljubav

Uz još nekoliko franjevačkih simbola skladno poredanih na panou, na samom vrhu u središtu, nalazi se mali drveni križ. Raspelo po uzoru na ono iz crkvice sv. Damjana u Asizu gdje je sam Gospodin Isus rekao Franji: ‘Franjo, idi i popravi moju crkvu.’

I dok je Franjo ispunjen radošću zidao i popravljao crkve, Gospodin je zidao i popravljao Franjino srce. Srce koje je nakon toga imalo dovoljno smjelosti i one ‘lude’ ljubavi da gradi nove odnose među ljudima, zida jednu novu Crkvu koja bi trebala mirisati Kristovom i bratskom ljubavlju.

Taj mali križ u središtu panoa pod svoje je okrilje stavio dva citata, napisana kao podsjetnik, kao pravilo za život kojim želi živjeti ova mlada djevojka:

1. ‘Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje i podnose rado bijede života…’ – sv. Franjo

2. ‘Ljubi danas kao da sutra ne postoji. Ljubi svim srcem i svom snagom jer ti nitko ne garantira da ćeš i sutra biti. Živi sveto.’

(iz knjige Ružice Lice ‘Živi povezan s Nebom’