Krist je uskrsnuo! To je uzvik Marije Magdalene koji je probudio prestrašene apostole u uskrsno jutro. Djela apostolska kažu da su bili strahovito prestrašeni. Taj uzvik Marije Magdalene probudio je njihova srca. Jedan svetac na Istoku, u Rusiji, zove se sveti Serafin Sarovski, bio je pustinjak i mnogi su k njemu dolazili po savjet. Smatrali su ga svecem.

Priča se da bi one, koji su dolazili k njemu po savjet i po posebne milosti, on izdaleka vidio kako dolaze, pa bi izlazio iz svoje pustinjačke kućice i govorio: „Radosti moja, Krist je uskrsnuo!“ Na taj su se uzvik događala ozdravljenja, oslobođenja, čudesa… ljudi bi zaboravili što su zapravo htjeli od njega. U Međugorju, mi smo kao u Gornjoj odaji s Marijom u molitvi. I mi želimo uzviknuti, navijestiti: „Krist je uskrsnuo!“

Istinska pobožnost prema Mariji

Međugorska milost ne smije ostati uzaludna

Ja pripadam duhovnoj obitelji oca Daniela Angea koja se zove „Mladost-Svjetlost“. U Italiji smo otvorili jednu školu evangelizacije pod imenom „Čuvari uskršnjega jutra“. Ta škola postoji već nekoliko godina. Ivan Pavao II. započeo je svoju službu riječima: „Ne bojte se, otvorite širom vrata Kristu!“ Pozvao je mlade da budu svjedoci, rekao im je: „Ne bojte se!“. Kada je 1979. godine bio izabran za papu, prvo putovanje vodilo ga je u Poljsku, u Novu Hutu, i tamo je rekao: „U novim vremenima Evanđelje treba naviještati na novi način“, i tako je krenula nova evangelizacija!

Nekoliko godina kasnije dogodilo se Međugorje u zemlji gdje je vladao komunistički režim. Gospa je ozbiljno shvatila Papine riječi i ovdje je započela novu evangelizaciju Europe. Nevjerojatno je vidjeti koliko je mladih tijekom svih ovih godina ovdje susrelo Isusa. Milijuni ljudi! Ta milost ne smije ostati uzaludna. Treba odgovoriti na Papin poziv. Tijekom cijele svoje službe on nikada nije prestajao govoriti o novoj evangelizaciji. Ta nova evangelizacije počinje molitvom, kontemplacijom. Priča se da je jedan svećenik, Papin prijatelj, noću ušao u kapelicu u Vatikanu i vidio Papu kako leži na zemlji s rukama raširenim u obliku križa, a iznad njega bila je velika svjetlost. Nije ništa rekao, samo je otišao. Ujutro je upitao: „Svetosti, vi molite i noću?“ Papa mu je odgovorio: „Kada bi ti vidio što ja vidim i kada bi ti znao što ja znam, i ti bi molio dan i noć.“ Papa nas potiče.

Molitvu i poslanje ne može se odvojiti

Međugorje je nevjerojatno mjesto kontemplacije, u Međugorju ima toliko molitve, no tog Isusa kojega smo susreli ovdje moramo nositi u cijeli svijet. Molitva je poslanje Molitvu i poslanje ne može se odvojiti. Pavao VI. je govorio: „Tko je susreo Krista u Crkvi ne može ne naviještati ga.“ Ako želiš znati jesi li susreo Gospodina, znat ćeš ako ga počneš naviještati drugima. U Evanđelju, Samaritanka susreće Isusa i odmah ide naviještati. Marija Magdalena susreće Isusa i odmah ide naviještati. To je kao kad se čovjek zaljubi. Odmah kaže prijateljima, jer se ljubav ne može zadržati.

„Evangelizirati znači iščupati duše iz ruku demona“, tako je govorila sveta Katarina Sijenska.

Majka Terezija je govorila da evangelizirati znači imati Isusa u srcu i nositi ga drugima. Sveta Marija Magdalena de Pazzi iz Firence bila je karmelićanka, mističarka. Noću u tri sata budila bi svoje sestre, doslovno ih izbacivala iz kreveta i govorila: „Dođite ljubiti Ljubav, Ljubav nije ljubljena!“ To su sveci koji su zaljubljeni u Boga! I mi, poput tih svetaca, trebamo odgovoriti na poziv koji nam Bog upućuje danas. Ne možemo šutjeti. Šutjeti, govorio je Pavao VI., znači biti suučesnik zla koje se čini. Ima jedan veliki svjedok istine u Evanđelju. To je Ivan Krstitelj. On je vikao istinu. Rekao je Herodu: „Ovu ženu ne možeš uzeti za ženu, ona je žena tvojega brata. Ne možeš.“ Za to je dao svoju glavu.

Traže se lagane postrojbe

Danas trebamo hrabre svjedoke Evanđelja, apostole koji su zaljubljeni u Isusa. Isus od nas traži da budemo novi apostoli posljednjih vremena. Grignion de Montfort, koji je napisao „Istinsku pobožnost prema Mariji“, djelo kojim se hranio i papa Ivan Pavao II., rekao je da su apostoli posljednjih vremena oni u kojima gori vatra. Rekao je da su potrebne lagane postrojbe, da se traže ljudi koji će se razletjeti na sve strane nošeni dahom Duha Svetoga, ljudi koji su uvijek spremni trčati i trpjeti. Oni idu posvuda noseći svetu zapaljenu baklju, sveto Evanđelje na usnama, da osvijetle tamu svijeta. Posvuda gdje idu, oni će gaziti glavu stare Zmije, propovijedati snažno poput vjetra, i tamo gdje propovijedaju, probuditi sve duše. Bog će im dati svoju riječ, svoja usta, svoju mudrost kojoj se ne će moći suprotstaviti nijedan neprijatelj. Montfort zaključuje: „Pošalji tu vatru na zemlju, stvori gorljive svećenike koji će svojim poslanjem obnoviti lice zemlje“.

Ispovjedio ga jeKako objasniti pankeru što je Spasenje?

Škola nove evangelizacije „Čuvari uskršnjega jutra“ već nekoliko godina pokušava odgovoriti na ovaj poziv. Evangeliziramo na ulici, na plažama, u diskotekama. Sjećam se jednoga događaja od prije nekoliko godina. Bilo je to u Italiji, blizu Riminija. Bilo je dva sata noću, mnogi su mladi bezglavo hodali ulicama. Tražili su sreću gdje je nema: u seksu, u uspjehu, u novcu. Sv. Augustin je još davno bio rekao: „Tebe, Stvoritelja, tražio sam u stvorenjima.“ Svi mi to radimo. Umjesto da tražimo radost u Gospodinu, tražimo je negdje drugdje. Ono što nalazimo ne taži našu žeđ, ne donosi radost našemu srcu… Te sam noći bio susreo jednoga mladića, pankera s narančastom irokezicom. Ušao je u crkvu. Pozdravio sam ga. Rekao sam mu da ima lijepu frizuru, i tako smo počeli razgovarati. Ispričao mi je sav svoj život, svoje patnje: rastavljeni roditelji, svaki je otišao na svoju stranu, a on je ostao sam. Rekao mi je: „Nisam ja zao. Ja zapravo nosim masku. Strahovito sam sâm.“ Rekao sam mu neka na komadiću papira napiše svoju molitvu, i odnijet ćemo je Isusu koji je bio izložen na oltaru. On je napisao svoju molitvu, otišli smo pred Isusa, molio sam za njega.

Ovako smo molili: „Dođi Duše Sveti, dođi u moje srce, trebam te.“ Onda je on iz košarice ispred oltara izvukao jedan papirić na kojem je pisala jedna riječ iz Biblije. Njemu je došla riječ: „Bog se ne ljuti na tebe. Dao je svojega Sina za tvoje spasenje.“ Mladić je bio oduševljen. „Bog se doista ne ljuti na mene?“ Rekao sam mu: „Jasno da ne, voli te onakvog kakav jesi.“ On me je upitao: „Što znači Spasenje?“

Objasniti pankeru u dva u noći što je Spasenje?… Bilo bi to dosta teško. Ja sam mu odgovorio protupitanjem: „Što po tvojem mišljenju znači Spasenje?“ On mi je dao divan odgovor: „Da mi Bog vrati radost!“ Rekao sam: „Bravo, to je pravi odgovor!“ Onda sam mu rekao: „Idemo sada po sakrament radosti. Sakrament kirurgije srca. Ispovijed.“ Danas toliki idu na raznorazne estetske operacije, ali najljepša kirurgija je kirurgija srca, ispovijed. Idite tom liječniku, tom kirurgu, Isusu. To je besplatno.

Naviještati Evanđelje: to je danas pitanje života i smrti

Taj mladić s narančastom irokezicom, s frizurom poput pijetla, kleknuo je pred svećenika sa suzama u očima i rekao je: „Oče, primite moju ispovijed.“ I svećenik je bio ganut. Ispovjedio ga je. Stavio mu je štolu na ramena kao izgubljenom sinu. Taj je momak potpuno promijenio svoj život, počeo je novi život, zato je bitno naviještati Evanđelje, ići po cestama, po plažama, po diskotekama, po zatvorima. Posvuda. Bitno je naviještati Evanđelje, to je danas pitanje života i smrti. Toliki mladi si danas oduzimaju život jer su sami, očajni. Veliku odgovornost imamo upravo mi koji imamo puninu života i radosti. „Jao meni“, govorio je Pavao, „ako ne naviještam Evanđelje!“

Gianni Costorani/Glasnik mira