Čovjek ne može, niti smije živjeti sam, jer čovjek nije samotan otok. Uvijek treba komunikaciju. Trebamo si pogledati u oči, nasmijati se. Dok gledam mlade, vidim kako im je teško uspostaviti pravu komunikaciju s drugima. No, nema samo mladež s tim problema. Niti televizija, ni mp3 uređaj, ni kompjutor nisu u stanju zamijeniti razgovor s drugima. Stvoreni smo na Božju sliku, te smo time pozvani na komunikaciju s drugima. Bog se u svojoj Providnosti objavljuje čovjeku, kako bi s njimekomunicirao.

Čitava Biblija je zaista pismo usmjereno baš prema tebi! Stoga se možemo usporediti s magnetom koji stvara magnetsko polje između sebe i drugog magneta, odnosno, drugoga čovjeka – bližnjeg. To se magnetsko polje zove ljubav! Što smo bliži Bogu, jače je magnetsko polje između mene i moga bližnjega. Zaista, čovjek više treba ljubavi nego zraka, kruha, zabave. Možeš imati sve u životu, no ako ne okusiš ljubav, ako tu ljubav ne živiš, ništa drugo ne vrijedi.

Sposobnost ljubavi o kojoj govori Knjiga Izlaska (22,20-26) dolazi po naumu stvaranja. Ako je Bog ljubav, ti si stvoren na Božju sliku, dakle pozvan si na ljubav. Bitno je otvoriti se toj ljubavi. O meni ovisi kako ću primiti drugoga, kakvim ću ga osjećajem ‘obdariti’. Bog u svojoj zauzetosti za čovjeka, za mene i tebe, se vrlo brine. Zato izraelski narod poučava svojem naumu. Izraelci su imali problema u razumijevanju tko je to bližnji. Mislili su da je to najuža rodbina, obitelj. Međutim, Bog ukazuje na sve ljude koji su u potrebi, koji žive tu i sada.

Pokojni je papa Ivan Pavao II. imao običaj predavanja ljudi Bogu prije no što se s njima susretao. Zato su susreti s njime do danas ostavili svoj trag na one s kojima je komunicirao. Pokušaj i ti prije svakog susreta predati Bogu onoga s kojim ćeš stupiti u komunikaciju. Vidjet ćeš koliko će to biti naprednija i kvalitetnija komunikacija. Jer, zaista, dajući sebe drugome izlaziš iz vlastitog ‘ja’, napuštaš svoju sebičnost, te možeš susresti čovjeka kraj sebe.

Zato sveti Pavao vrlo hrabro poziva na ljubav bližnjega: ‘Treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.’ (Rim 15, 1-3). Promjena svijeta može se mjeriti jedino mjerilom ljubavi. Današnjem je svijetu kao nikada do sada potrebna ljubav. Tržište je zasićeno proizvodima, ali ne i ljubavlju. Na svakom koraku nedostaje barem zrno ljubavi: u prometu, u redovima, u ustanovama, u školama. Kako je moguće da civilizirani čovjek diže ruku na svoga bližnjega? Ekonomska kriza je ništa naspram krize ljubavi. Kako dalje?
Recept je jednostavan i dolazi po riječima svetog Evanđelja. Dovoljno je jednostavan da ga svi zapamte, samo dvije rečenice:

‘Voli Boga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga’ (Izl. 22,20-26). Svaki naš djelić tijela, naša duša, stvoreni su da ljube, ponajprije Boga. Stani pred Gospodina u molitvi, osjeti njegovu prisutnost, predaj se Gospodinu. Stvoren si za prijateljstvo s Bogom, da Ga voliš, da s Njim komuniciraš.

Druga se rečenica, ili zapovijed o kojoj govori Isus, uklapa u prvu, tvoreći cjelinu. Bez ljubavi prema bližnjem ne možeš voljeti Boga. Naučiti voljeti nije laka stvar, no svakako u tebi postoji klica te ljubavi, koju ti sam moraš razvijati. Jer ako Bog voli tvog susjeda kojega ti mrziš, trebaš ga i ti voljeti kao što voliš sebe. Tu dolazimo do ključnog pitanja: volim li ja sebe? Ako sebe ne volim, neću voljeti niti Boga, niti svoga bližnjega. Ako imam problema sa sobom, te iste probleme prenosit ću na svoje bližnje, pa čak i na Boga.

Prihvati sebe onakvim kakav jesi. Neka to ne bude iskrivljena slika. Nemoj samoga sebe omalovažavati jer si vrijedan u Božjim očima. Ne trebaš biti perfekcionist, Bog te ionako voli. Odbaci predrasude o samome sebi i drugima. Nemoj se uspoređivati s drugima, jer će te to iscrpiti. Zaista, zavist unosi veliki poremećaj u naše živote, zasljepljuje naše kvalitete. Dakle, zavoli samoga sebe, kako bi volio druge oko sebe. Eliminirajući te negativne elemente, počinješ svjesno hodati putem Božjih zapovijedi. Zaista, ljubav pobjeđuje i mijenja.

p. Arkadius Krasicki