Danas su naše misli uz one na Mirogoju, Lovrincu, Kozali, Boninovu… Danas se na grobljima, uz stare crkvice, čemprese, borove, krizanteme i svijeće susreću znanci i rodbina koji se možda samo ovom zgodom vide. Groblja sabiru vjernike i nevjernike, bogataše i siromahe, ugledne i obične… Činjenica prolaznosti nas izjednačava i čini bar na tren besmislenima naše intrige i svađe, gramzivost i uznositost. Pred njom, gospodaricom života. Sa slutnjama koje se nebu uzdižu.

Mislimo danas na one koji su otišli prije nas, ali i na činjenicu vlastite smrtnosti. Smrt je kraj iluzije da čovjek može biti Bog, i da može imati trajno boravište na ovoj zemlji. Redovnici trapisti pozdravljaju se riječima:

‘Memento mori! Sjeti se smrti!’, da ne zaborave uračunati tu činjenicu u sve što čine i planiraju.

Današnji dan nas poziva da dođemo k sebi. Da svoj život shvatimo u njegovoj cjelini, planiramo ga i živimo svjesni da mu nismo gospodari. Mudro živi onaj koga smrt ne iznenađuje. Istinski živi tek onaj tko živi prihvaćajući zakon umiranja da bi živio. Sav život je satkan od malih smrti. Svaki rastanak, odlazak i odluka, svaki korak koji je izbor između više mogućnosti mala je smrt.

Tko ne bi imao snage odreći se igračaka iz djetinjstva, nikad ne bi odrastao. Tko ne bi smogao snage otići iz roditeljskog doma, taj nikad ne bi došao na studij u drugi grad ili započeti vlastiti obiteljski život. Tko se ne bi odricao svih drugih zvanja, pa makar ih volio, zbog jednoga kojega odabire, taj ne bi učinio ništa od života. I kad biraš djevojku ili momka, odričeš se svih drugih.

Svaki izbor, svaki korak svojevrsna je smrt.

Živjeti znači umirati da bi se živjelo.

Da bi sunce negdje izašlo, negdje mora zaći. Sijač razbacuje sjeme da umre, kako bi dobio višestruk urod. Mudro živi onaj tko se izvještio u umiranju. Onaj tko svemu zna reći zbogom, gdje god nogom stane. Onaj tko već sada umire, spremno se pozdravljajući sa svakim trenom koji prolazi, sa svakim blagom koje ga pohodi, sa svakom srećom koja ga usrećuje; tko živi svjestan da je gol rođen i da će gol umrijeti, toga zadnji trenutak života neće iznenaditi.

Smrt mu je tek završnica življene mudrosti koja se zove umiranje. Jer nije srcem prionuo uz ono čega će se, htio ili ne, morati odvojiti – već je svoj život utemeljio na vrijednostima koje mu nitko ne može oduzeti. Odvoji se od onoga od čega ćeš se ionako morati odvojiti. Ne spašavaj što se spasiti ne da. Ni godine, ni ljepotu, ni trenutke radosti ne da se zaustaviti.

Život je samo ono što ti ostane nakon što umreš.

 p. Luka Rađa