Sestra Maria Faustina Kowalska danas pripada grupi najpopularnijih i najpoznatijih svetaca Katoličke Crkve. Preko nje Gospodin Isus prenosi svijetu veliku poruku Božje milosti i pokazuje uzor kršćanske savršenosti, koja se zasniva na povjerenju u Boga i stavu milosrđa prema bližnjima. Pravim imenom Helena, rođena je 25. kolovoza, 1905. godine u mjestu Glogowiec, u Poljskoj. Odrasla je u siromašnoj obitelji kao treće od desetoro djece. Od rane mladosti isticala se ljubavlju prema molitvi, radu i osjetljivosti za siromahe. Već sa sedam godina počinje osjećati poziv za dublje služenje Gospodinu. Nakon završetka školovanja, imala je želju ući u samostan, ali su roditelji bili protiv toga.

Pobožnost u čast Božjeg milosrđa

Čini se da je taj redovnički poziv bio iznimno jak, jer je 1. kolovoza 1925. godine nakon vizije Krista koji pati, ušla u zajednicu sestara Majke Božje od Milosrđa te uzela ime sestra Maria Faustina. Svrha te zajednice bila je briga za nezbrinute djevojke u moralnom i materijalnom pogledu.

Sestra Maria Faustina bavila se svojim apostolatom u predgrađu Krakowa Lagiewniki. U tom mjestu je položila svoje prve zavjete 30. travnja 1928., a nakon pet godina i vječne. Živjela je u zajednici trinaest godina. Provodila je vrijeme u Krakowu i Vilniusu, gdje je radila kao kuharica i vrtlarica. Revno je obavljala svoje svjetovne obveze i vjerno vršila svoje zadaće u vjerskom životu zajednice. Iako se njezin život izvana činio neznačajan, monoton i sumoran ona je u sebi gajila neuobičajeno zajedništvo sa Bogom. Bio je to misterij Božjega milosrđa kojeg je ona kontemplirala u Riječi Božjoj, kao i u svakodnevnim aktivnostima što zapravo i čini osnovu njezine duhovnosti. Upravo je taj proces kontempliranja i upoznavanja Božjeg misterija pomogao sestri Marii Faustini da stekne stav dječjeg povjerenja u Boga i ljubav prema bližnjem. Sestra Faustina je bila vjerna kćerka Crkve, koju je voljela kao majku. Vrijeme koje je provela u samostanu bilo je ispunjeno neobičnim darovima, kao što su: objave, viđenja, dar bilokacije, čitanje ljudskih duša, dar proroštva i rijetki dar mističnih zaruka i braka. Živući odnos sa Bogom, Blaženom Djevicom Marijom, anđelima i svecima, dušama u čistilištu – sa cjelokupnim nadnaravnim svijetom – bio je jednako tako stvaran kao i onaj kojega je percipirala svojim osjetilima. Unatoč svim tim darovima i neuobičajenoj milosti koju je primila, znala je da to ne konstituira njezinu svetost. Zapisala je u svoj dnevnik: «Ni milosti, ni objave, ni zanosi, ni darovi ne jamče savršenu dušu, već intimna veza duše i Boga. Ti darovi su ukras duši, ali ne konstituiraju niti njezinu bit, niti savršenost. Moja svetost i savršenost bazira se na bliskom zajedništvu moje volje sa Božjom voljom.»

  • Sestri Marii Faustini Krist je namijenio posebnu misiju koja se očituje u tri bitna zadatka:
  • Podsjećanje svijeta na istinu, objavljenu u Svetome Pismu, koja govori o Božjoj ljubavi prema svakom čovjeku.
  • Naviještanje Božjeg milosrđa svima, a osobito grešnicima.
  • Osnivanje pokreta Božjeg milosrđa koji teži za kršćanskom savršenošću (štose i realiziralo kroz Udrugu Apostola Božjeg milosrđa pod nazivom Faustinium, koja i danas djeluje.)

Sestra Maria Faustina je shvatila da je nužno sredstvo za ostvarenje tih zadataka pobožnost u čast Božjeg milosrđa, kroz blagdan Božjeg milosrđa (Prva nedjelja nakon Uskrsa), te krunicu i devetnicu na čast Božjeg milosrđa. Kako ističe sestra Faustina, za svetkovanje blagdana Božjeg milosrđa Isus obećava velike milosti i povlastice, a krunica i devetnica su sredstva koja pomažu da kršćanin dublje uđe u tajnu toga milosrđa. Sestra Faustina je doživjela brojna ukazanja i viđenja, ali je bila svjesna, kako smo već istaknuli, da se svetost ne postiže ukazanjima i viđenjima, nego u provođenju kreposna života u sjedinjenju sa Božjim milosrđem. Da postigne pravu poniznost, vježbala se je trajno u toj kreposti. To ju je stajalo velikih muka i napora. No hrabro je podnosila sve, te je u svom dnevniku zapisala: «Moj Isuse, za dušu nema ništa bolje nego što su poniženja, preziri: tajna radosti! Kad Bog vidi dušu u takvom stanju, nagrađuje ju svojim milostima.» Dok je bivala u teškim iskušenjima govorila je: «Isuse, Ti vidiš kako je Tvoja ljubav sve za me. Volja moga Boga. Ti si moja hrana, sreća moje duše. Milosrdni Isuse, uzdam se u te!»

Dana 5. listopada 1938. godine u Krakowu, sestra Marija Faustina umire od tuberkuloze.

Tajni dnevnik

Što još reći o ovoj iznimnoj svetici? Svoje je svjedočanstvo iznijela u glasovitom dnevniku, koji je pisala posljednje 4 godine prije svoje smrti. To je i jedna od najprodavanijih knjiga u Poljskoj, i najviše prevođeno duhovno štivo – u posljednje vrijeme i na arapski, japanski i švedski. Štovanje Faustine Kowalske započelo je odmah nakon njezine smrti, te su još u Drugome svjetskom ratu poljski vojnici širili poruku Božjeg milosrđa po cijelom svijetu.

«Bog bogat milosrđem»

Središnji događaj 98. apostolskog putovanja pape Ivana Pavla II., devetog u rodnu Poljsku pod geslom «Bog bogat milosrđem», bila je posveta svetišta u predgrađu Krakowa Lagiewniki, gdje počivaju i svetičini posmrtni ostaci. To svetište godišnje posjećuje milijun hodočasnika, iz Poljske ali i svih kontinenata. Samo na Bijelu nedjelju (Prva nedjelja nakon Uskrsa), koja je za katolike i Nedjelja Božjeg milosrđa, bude oko 120 – 130 000 hodočasnika.

Posvećujući novo svetište Ivan Pavao II. osvrnuo se na zlo u svijetu, ističući kako je svuda gdje vladaju mržnja i želja za osvetom potrebno Božje milosrđe, kako bi donijelo mir. Zanimljivo je da je i Ivan Pavao II. kao mladić često molio u samostanu u Krakowu gdje je djelovala Faustina Kowalska. «Poruka milosrđa Faustine Kowalske obraća se prije svega onima pogođenim teškoćama ili potisnutima počinjenim grijesima, koji su izgubili svaku vjeru u život», rekao je, uz ostalo, Ivan Pavao II. tijekom svečanosti. On ju je proglasio blaženom 1993., a svetom 2000. godine.